DECU SU ODUZIMALI RODITELJIMA, PA IH SLALI U ŠKOLE GDE SU UMIRALI! Ovo je najmračnija tajna zemlje u koju Srbi hrle

- Selimo se u Kanadu!

To su govorili mnogi Amerikanci nakon šoka kojeg su doživeli u trenutku kada je Donald Tramp izabran za novog američkog predsednika.

Ali ovaj raj na zemlji pažljivo skriva jednu stravičnu i tužnu priču, o 150.000 domorodačke dece koji su netragom nestali nakon što su ih oduzeli njihovim porodicama.

Od 1883. do 1998. godine deca su prisilno odvajana od svojih o porodica i slata su u katoličke škole koje je finansirala država u pokušaju njihove asimilacije, gde su često bili zanemareni i zlostavljani.

Da je to bila vrsta "kulturnog genocida" stoji u izveštaju Komisije za istinu i pomirenje iz 2015. godine (Truth and Reconciliation Commission). Otkrili su kako je tokom tih 115 godina najmanje 3200 učenika umrlo u tim školama, ali sumnja se da je broj i puno veći, što bi se trebala potvrditi istraga.

Komisija je pozvala da se sastavi registar te djce i napravi karta njihovih grobova, a još je te 2015. godine premijer Džastin Trudo obećao kako će poštivati njihove preporuke, piše The Washington Post.

Ali tri godine nakon toga nije se puno toga promenilo, a proces potrage za decom usporava nedostatak dokumentacije što dovodi do toga da su mnogi rođaci te dece umrli bez da su otkrili sudbinu njihovih voljenih ili mesta gde su im zakopani grobovi.

- Resursi potrebni za ovu akciju jako su retki. Znamo da niz takvih groblja danas leži ispod parkinga - rekao je Raj Moran, direktor nacionalnog centra za istinu i pomirenje.

Moran je najavio kako će registar umrle dece biti spreman do marta 2019. godine ali je isto tako naglasio kako to neće biti kompletna lista zbog toga "što postoji još milion dokumenata koje treba da se pregledaju".

Sastavljanje svih tih slagalica "retko je iskreno" rekla je Nansu Hurn koja svoju penziju provodi pregledavajući crkvene zapise u potrazi za tom izgubljenom decom. Dosada je pronašla imena 119 umrle dece.

- Bila sam arhivistkinja 40 godina, ali ovo što sada radim je najvažniji posao koji sam ikad radila - naglasila je.

Školska dokumentacija često je bila uništena ili se nije redovno održavala, često se nisu upisivala ni imena, pa ni pol umrle dece, a u mnogo slučajeva o smrti nisu ni obavestili njihove roditelje.

Ovo kompleksno pitanje još je i teže jer katolička crkva koja je upravlja tim školama nije još ni predala sve dokumente. 2015. godine kada je izveštaj objavljen, mnoge verske organizacije koje su upravljale tim školama izvinjavale su se zbog "dokumentovanih" zlostavljanja.

Osim jedne - katolička crkva, uprkos tome što ih je kanadski premijer stalno pozivao da to naprave.

Deca u tim školama često su umirala do tuberkuloze i tifusne groznice, bolesti koje su se brzo širile jer su deca bila jako slaba, neuhranjena i izložena teškom radu. Ostali su umrli pokušavajući da pobegnu, ili bi se smrznuli ili izgoreli u požaru.

- Zakopali bi ih u grobljima unutar škole, najčešće zato što su škole bile udaljene u većih gradova a posebno teško do njih je bilo putovati zimi - rekla je En Lindsi, bivša aktivistkinja iz nacionalnog centra za istinu i pomirenje.

Moran kaže kako kako bi trebalo biti lako mapirati lokacije grobova jer istraživači znaju gde su se nalazile škole. Početkom ove godine neoznačeni grob pronašli su u blizini Muskovekan Residential škole u Saskatčevanu uz pomoć radarske tehnologije.

O kakvom razmeru stradanja je reč možda se najbolje očituje u primjru Brendona u Manitobi, za koje stručnjaci veruju kako je bila bivša lokacija Brandon Indian Residential škole, koja je bila otvorena od 1895. do 1972. godine. Nakon godina zanemarivanja, školsko groblje je označeno i o njemu se brinula organizacija kanadskih izviđačica od 1962. do 2000-ih. Tada su gradske vlasti zemlju prodale privatnim vlasnicima pa je groblje i nestalo. Groblje je bilo južno od školske zgrade, pokazali su stari dokumenti. Po tim podaci pronašli su i današnju lokaciju groblja na kojem, kako veruju, je zakopano 60 učenika. Vlasnik parka koji se sada nalazi na mestu tog groblja planira proširiti svoju površinu, ali aktivisti se tome protive.

- To je groblje koje se stalno pojavljuje i nestaje. Govori o tome kako je krhka ta uspomena i kako su mu potrebni ljudi kako bi odali počast onima koji su tamo zakopani, kako ih se ne bi zaboravilo - naglašava Lindsi.

BONUS VIDEO:

(Espreso.co.rs/Express.hr)