Istorija u malom: Novo svedočanstvo o tragičnoj smrti Tuđmanovog oca!

Ne treba više trošiti novce na fiškale i sudove zbog 'mejaša' te uzajamnih psovačkih uvreda, svako može svoj spor dosuditi sam. Najkontroverznije pitanje u vezi s Tuđmanovima jeste pogibija njegovog oca Stjepana i polumajke Olge...

Bio sam u školi u Zagrebu kad se to dogodilo, u travnju 1946. Kad sam došao na praznike, saznao sam da se stari Tuđman ubio. Šaputalo se kako je prvo ustrelio svoju ženu, zatim sebe. Istom mnogo kasnije čuo sam opširniju priču. Godine 1971. otišao sam iz Zagreba u Dubrovčan da za Kanu intervjuišem penzionisanog lekara dr. Jurja Hrenčevića, o iskustvima njegovog dugogodišnjeg rada u zagorskim selima.

U godinama rata i posle služio je u Velikom Trgovišću. Živo ga se sećam iz 1943., kad sam ga sreo na ulici u Trgovišću s velikom drvodjeljskom pilom u ruci. Vraćao se kući sa železničke stanice, gde je u čekaonici otpilio nekoliko nogu i ruku ovamo dopremljenih seljaka i seljanki. Jutarnjim vozom su krenuli u Zagreb na pijacu sa svojim proizvodima, voz je naišao na minu.

Video sam čekaonicu punu naslaganih mrtvih tela. (I sâm sam iduće godine, srećom, izašao čitav iz marvinskoga vagona, kakvi su većinom tad služili kao putnički, pod kojim je eksplodirala mina.) Nakon smrti bračnog para Tuđman komšije su prvo pozvali doktora Hrenčevića u izvidnicu. Ispripovedao mi je, dakako ne za objavu, kako je u kući našao mrtve Stjepana i Olgu Tuđman u krvi. Stjepan je u ruci držao neki papir, i on je to uzeo i spremio u džep. Bilo je to Tuđmanovo oproštajno pismo. Napisao je da ne želi više da živi zbog terora i otimačine što je ova država donela narodu; duboko je razočaran, to nije ono za šta su se borili.

Dr. Hrenčević mi je rekao da je taj papir priložio dvama svescima svoga dnevnika, što je vodio onih godina, kad je često morao ići okolo po selima na izvide ubijenih ljudi, koje je 'gutala noć'. Te dnevnike je dao svome sinu, koji živi u inostranstvu (mislim u Italiji), i osigurao je novac da se njegovi zapisi jednom, u slobodnim prilikama, objave kao knjiga.

Nažalost, do ponovnog otkrića Hrenčevićevih biležnica niti objave nikad nije došlo. Kad to nije zanimalo Franju Tuđmana, ja sam se tu i tamo nakon 1990. raspitivao o Hrenčevićevom sinu, da li je još živ, ali bez rezultata.

(Espreso.co.rs / Express.hr)