OTKRIVENI HRVATSKI TAJNI DOKUMENTI! Legija je PRODAO Srbe u BLJESKU tvrde SLUŽBE iz Zagreba, izneti su svi detalji

Ivan Brigović iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata opsežno je koristio dokumente Srpske Krajine i opisao okolnosti iz proleća 1995. Tako je otkrio učešće Milorada Ulemeka Legije u ratu tokom "Bljeska", tačnije kako je okrenuo leđa Srbima!

Kako hrvatski Ekspres prenosi njegove reči akcija 'Bljesak' pomno je planirana i za nešto manje od 31 sat borbi oslobođeno (za Hrvate) oteto za (Srbe) je oko 500 kilometara teritorije.

Osnovna zamisao operacije bila je preseći 18. korpus Srpske vojske Krajine na pravcu Novska - Okučani - Nova Gradiška, blokirati Jasenovac, izbiti na Savu i organizovati odbranu na državnoj granici da bi se u zaleđu neometano dovršila operacija.

Srpske snage brzo su razbijene i pripadnici srpske vojske stekli su utisak da su ih iz BiH i Srbije izdali.

Naime, tokom akcije 'Bljesak' Srbima je izostala ospesžna pomoć, a do njih su došle tek manje, uglavnom policijske jedinice, od kojih su neke učestvovale i u borbama.

Ivan Brigović iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata opsežno je koristio dokumente Srpske Krajine i detaljno opisao okolnosti zbog kojih su srpski pobunjenici u zapadnoj Slavoniji ostali bez pomoći. U svom radu on piše da je tokom 'Bljeska' u pomoć Srbima došlo tek 40 pripadnika 'Cigine grupe' koji su učestvovali u borbama oko Nove Varoši, kao i pripadnici 'Minđušara' iz Knina i jedinice 'Ljute'. Oni su pokušali izvršiti prodor iz smera Stare Gradiške, a do tad su bili angažirani u sklopu akcije 'Pauk' oko Bihaća.

"Analizom ovih podataka vidimo kako je pomoć vojnih i policijskih snaga iz drugih delova RSK bila zanemariva, što je negativno uticalo na moral pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji, posebno zato jer je najavljivan dolazak više hiljada ljudi", piše Brigović i nastavlja:

"Videvši da se situacija u zapadnoj Slavoniji nepovoljno razvija, Glavni štab pobunjenih Srba pripremao je operacije u istočnoj Slavoniji i Lici, od kojih se odustalo zbog kašnjenja priprema i sklapanja sporazuma o prekidu vatre. Ipak, dokumenti pokazuju da Srpska vojska krajine 2. i 3. maj 1995. na području severne Dalmacije zaposeda kotu 207 u selu Kašić te položaje u Gardijanima, Velikoj Glavi i Prokljanu, koji su se nalazili u tampon-zoni, dok hrvatske snage zaposedaju objekte Trlo i Repetitor. Veliku nadu i znatnu pomoć zapadnoslavonski Srbi očekivali su od bosanskih Srba.

Upravo zbog tih okolnosti Milan Martić se 2. maja 1995. obratio srpskim pobunjenicima u zapadnoj Slavoniji i uveravao ih da nije riječ o izdaji nego je, kako je rekao, "neprijatelj trenutačno nadmoćniji", te da su za odmazdu raketnim sistemom 'Orkan' napali Sisak, Karlovac i Zagreb. Brigović dalje piše:

"O izostanku pomoći bosanskih Srba, govori i spis nepoznatog autora, iz 3. juna 1995. godine. U njemu se navodi kako su, na inicijativu Radovana Karadžića, tokom travnja 1995. nekoliko puta u Bosni i Hercegovini održani tajni sastanci na kojima se, u nazočnosti Milana Martića i generala Čeleketića, raspravljalo o budućnosti zapadne Slavonije. Na tim je sastancima vođa bosanskih Srba navodno zastupao tezu o besmislenosti obrane zapadne Slavonije i predlagao zamjenu za Orašje, Bosansku Posavinu ili novac, smatrajući je delom RH. Prema tom dokumentu, događaji na području zapadne Slavonije u aprilu i maju 1995. bili su deo unapred smišljenog scenarija, što, iako o tome nema potvrde u drugim dokumentima, potiče srpske priče o izdaji."

Osim toga, kako piše Brigović, zapadnoslavonski Srbi ostali su i bez vazdušne podrške, koju su im prema ratnom planu trebali pružiti avioni Republike Srpske s aerodroma Mahovljani. Prema rečima komandanta 105. vazduhoplovne brigade SVK iz Udbine, potpukovnika Ratka Dopuđe, koje nitko drugi ne potvrđuje, bosanski su Srbi 7. februara 1995. na sastanku u Banja Luci obećali pružiti vazdušnu podršku, bez obzira na avione NATO saveza i zabranu letenja nad Bosnom i Hercegovinom, što se nije dogodilo. Uz to, izostala je i prava potpora 105. vazduhoplovne brigade SVK, smeštene na aerodromu Udbina, koja je, dobivši ujutro 1. maja 1995. od Glavnog štaba SVK naređenje ‘’za podizanje mera b/g’’, bila spremna pomoći. Na kraju su, na zahtev pukovnika Laze Babića, a prema naredbi generala Čeleketića, od svih pripremljenih aviona i helikoptera, poslana samo dva helikoptera, kojima niko nije mogao reći šta treba gađati."

General Čelektić, koga Milislav Sekulić, ističući da je u tome imao potporu Milana Martića, optužuje za sprečavanje njegove upotrebe, nekorištenje zrakoplovstva pravdao je zaključkom Glavnog štaba, koji je vjerojatno donio sam ili u dogovoru s Martićem, da zrakoplovi, zbog mogućnosti hrvatskog napada i na ostala područja pod srpskom kontrolom i zabrane leta nad Bosnom i Hercegovinom, ne bi mogli uspješno izvršiti akciju u zapadnoj Slavoniji. U srpskim dokumentima se spominje i pogibija našeg heroja Rudolfa Perešina jer navode da su tijekom borbi oštetili dva hrvatska helikptera i srušili MiG21 koji je oko 13 sati 2. svibnja kraj Stare Gradiške oborilo topništvo smješteno u selu Kozincima u BiH.

Izosatala je i pomoć Beograda što je naročito razočaralo pobunjene Srbe i dalo im osećaj izdaje. Osim toga od decembra 1994. godine, sve do leta 1995. godine u tzv. Autonomnoj pokrajini Zapadnoj Bosni, Fikret Abdić je uz pomoć brojnih srpskih jedinica i zapovjednika vodio borbe protiv 5. korpusa BiH, kako bi se vratio na vlast i pokazao svetu da nisu svi Bošnjaci jedinstveni u borbi za BiH.

Abdiću je podršku dao Slobodan Milošević, a na terenu to su bili i najzloglasniji srpski zapovednici, poput Arkanove desne ruke Milorada Ulemeka Legije, Radovana Karadžića, Milana Martića, Ratka Mladića i Mile Novakovića. Uz Fikreta Abdića stali su Srpska Vojska Krajine, Vojska Republike Srpske, Crvene beretke, Srpska dobrovoljačka garda i Škorpioni, no nitko od nijh nije uspio spasiti pobunjene Srbe u zapadnoj Slavoniji.

Bonus video:

(Espreso.co.rs)