Majke Blažićevih žrtava progovorile o kobnom danu! Iznele potresna svedočenja, njihove reči kidaju dušu
Suđenje Blažiću, Foto: Petar Aleksić, Nenad Kostić

tuga!

Majke Blažićevih žrtava progovorile o kobnom danu! Iznele potresna svedočenja, njihove reči kidaju dušu

Četiri majke na suđenju Blažiću progovorile o noći u kojoj su se dogodila ubistva

Objavljeno:

Suđenje Urošu Blažiću nastavljeno je danas u zgradi Specijalnog suda, a ispitivani su oštećeni. Dok je većina ostala pri iskazima datim u tužilaštvu bez dopunjavanja i sa kratkim odgovaranjem na pitanja tužioca i advokata, četiri majke ubijenih progovorile su po prvi put. Njihova svedočenja bila su izuzetno potresna, a one vidno uznemirene - govorile su u suzama.

Među prvima je pred sudom govorila majka Lazara Milovanovića (19), koji je ubijen u Malom Orašju, Ivana Milovanović. Ona je opisala kako je taj 4. maj izgledao u njenoj porodici i kada je poslednji put videla sina, kao i kakav je prizor zatekla na izletištu Ravni gaj nakon što je Blažić pucao.

- Dan je krenuo kao i svaki drugi. Radila sam nešto kod kuće. Lazar je ustao, došao je kod mene, pitao šta radimo, da li smo doručkovali. Spremio nam je doručak, jeli smo zajedno i odvezao me je do autobuskog stajališta da idem na posao. To je bilo oko 13 sati. Tada sam ga poslednji put videla. Obično sam mu slala poruku kad se vraćam s posla. Nije mi se odmah javio, bio je sa društvom, a u 22.31 mi je stigla poruka da me čeka. Videla sam poruku i videla sam da je pokojni Nenad Stevanović izbacio stori na Instagram i da su zajedno kod spomenika. Tu je trebalo da me sačeka, ali kad sam stigla sačekao me je starašan prizor - ispričala je.

Mesto zločina
Mesto zločinafoto: EPA ANDREJ CUKIC

Ona se prisetila okupljenih ljudi, policijskih automobila pod rotacijama koji su velikom brzinom obilazili autobus u kom se nalazila. Pisala je sinu kako bi ga pitala šta se događa, ali odgovor nikada nije dobila.

- Vozač autobusa je rekao da ne može gore da se okrene, ja sam mu rekla da mora, da mi je gore dete. Kad sam izašla iz autobusa, čim sam pogledala u tom pravcu prepoznala sam ga. Imao je belu duksericu. Već je bio bez svesti, bio je u krvi. Nemanja Stevanović je bio svestan, nemanja Ilić je bio pored. Neko mi je rekao da zovem supruga, rekla sam mu da zove i komšije - kroz suze je jedva izgovorila.

Odlučili su da sina sami voze lekaru jer nisu znali da li će da izdrži do dolaska Hitne pomoći. Iako su se trudili da stignu na vreme, odmah su shvatili da je za Lazara verovatno već kasno. Kako je ispričala, sreli su Hitnu pomoć, ali su lekari shvatili da pulsa nema, nisu mogli ništa da preduzmu, te su otišli dalje da pomognu ranjenima. Ipak, odvezli su sina u bolnici. Oko četiri sata ujutru, kako je ispričala, jedna po jedna porodica počela je da dobija pozive sa vešću da su im deca preminula.

- Lazar nije ni poznavao Uroša. Nije se nikada ni posvađao s nekim, a kamoli da se potukao. Bio je oličenje dobra - rekla je, odgovarajući na pitanje tužioca.

Mesto zločina
Mesto zločinafoto: EPA ANDREJ CUKIC

"Pobili su nam decu"

Majka Nemanje Stevanovića (21) Mirjana Stevanović ispričala je da je 4. maj bio "dan kao i svaki drugi". Prisetila se da je njen sin došao sa posla, a potom otišao da kosi.

- Pridružio mu se pokojni Lazar Milovanović. Ušao je u kuću, istuširao se, a onda rekao sestri da ide do Ravnog gaja da srede ispred spomenika jer su hteli da proslave Đurđevdan ranije zbog dana žalosti koji je sledio zbog ubistva u Ribnikaru. Pokojni Marko Mitrović je postao ujak i hteli su to da obeleže. Otišao je svojim autom i rekao je Teodri da dođe kasnije i da uzme auto. Teodora je otišla posle tri ili četiri sata. Muž i ja smo sedeli, on je zaspao, ja sam gledala televiziju. Oko 22.05 sati mi je zazvonio telefon. Nazvala me je Marijana Stevanović, mama povređene Anđele. Rekla mi je: "Mirjana, dođi hitno, pobili su nam decu" - u suzama je ispričala.

Na vratima je već bio otac pokojnog Lazara, odmah su otišli do spomenika. Prvo je videla očajne roditelje koji su već stigli na lice mesta.

- Prvo što sam videla je Vlada, Petrov otac, koji se udara po glavi. Ulazim u taj deo gde je spomenik i vidim Acu koji u naručju drži dete. Onda vidim Nemanju kako leži. Prilazim mu i hvatam ga za šaku, vidim da je slomljena. Nigde krvi nigde nisam videla. Rekla sam mu: "Sine molim te, nemoj da zaspiš, budi svestan svega". Rekao je da hoće. U tom trenutku Anđelina majka Mirjana dolazi i kaže mi: "Nema nam ženske dece" - dodala je.

Sve vreme je zvala ćerku Teodoru, koja se nije javljala. Nije znala da joj je ćerka u Duboni, kao ni da je Blažić i tamo pucao.

Dubona
Dubonafoto: EPA ANDREJ CUKIC

- Dolazi Hitna pomoć, ubacuju Nemanju u sanitet. Pokušavaju da mu daju infuziju a on sve kida. Otac mu ulazi unutra i kaže mu da ne radi to, da hoće da mu pomognu i da će sve da bude u redu, a on je odmahnuo rukom i rekao mu: "Nema, tata, ništa od mene". U jednom trenutku zovem svog brata jer mi je Marijana rekla da su Anđelu odvezli za Beograd i kažem mu da hoitno ide u Urgentni centar ili bolnicu "Dragiša Mišović" i proveri da li je Teodora tamo, ni ne znajući šta se desilo u Duboni - ispričala je sve vreme toliko uznemirena da je jedva izgovarala sve te izuzetno potresne detalje.

Nakon što je njen brat otišao, Mirjanu je pozvala ćerka i pitala da li je Nemanja dobro.

- Odgovorila sam da je dobro i da je pogođen samo u nogu, a muž mi je posle rekao da ga je pogodilo sedam metaka. Mi nismo imali automobil jer je auto kojim je Nemanja došao bio parkiran uz sam spomenik. Odvezli su nas do Dubone i tamo smo našli Teodoru. Posle toga smo se vratili u Orašje i komšija nam je dao automobil kojim smo otišli u Urgentni centar. Agonija se tamo nastavila. Urgentni je bio prazan, a nama niko ništa nije govorio. Moje dete je u bolnicu ušlo svesno. Nalazim mu patiku ispred vrata Urgentnog, uzimam je i ništa. Jedno po jedno nas pozivaju da nam saopšte da su nam deca mrtva - zaključila je.

"Imao je samo 14 godina"

Majka ubijenog Nikole Milića (15), najmlađe Blažićeve žrtve, Dragana Vujadinović takođe je prvi put dala iskaz. Ona je ispričala da je Nikola sa bratom Mihajlom otišao u Ravni gaj da se vidi s drugovima. Posle oko sat i po vremena čula je prvi, pa drugi rafal, a potom pojedinačne pucnje.

- U roku od par minuta pozvao je stariji sin da kaže da neko puca na njih. Muž i svekar su istog momenta krenuli tamo, ja nisam uspela da izađem dovoljno brzo da stignem da uđem u automobil. Zvala sam Nikolu, ali se nije javljao. Imao je samo 14 godina, dete koje nikom ništa nije uradilo. Znala sam da nešto nije u redu jer ne postoji situacija u kojoj mi se Nikola ne bi javio. Suprug mi je javio da je pogođen u glavu i da je bez svesti. Sećam se kovčega koji ulazi u našu kuću. Nikole više nema, a bio je samo dete - ispričala je.

Kao mnogi drugi roditelji, ona se na današnjem suđenju obratila direktno Urošu Blažiću.

- Uroše, pogledaj dobro ovu decu, monstrume!

. Pogledaj ovu decu, platićeš - rekla je, pokazujući slike ubijenih na svojoj majici.

Pronašla sina bez svesti

Majka Dalibora Todorovića, koji je jedan od troje mladih koji su ubijeni u školskom dvorištu u Duboni, izašla je pred sudsku govornicu vidno potresena i rekla da će da pokuša da da iskaz, s obzirom na to da nije saslušana u tužilaštvu.

Mesto zločina
Mesto zločinafoto: Petar Aleksić

- Dalibor je to jutro radio. Bio je jako dobro dete. Imao je da polaže za kamion. Došao je kući, išao je babi po lekove. Uveče je rekao da ne spremam večeru, da će da kupi pljeskavice da jedemo zajedno. Večerali smo i gledali košarku. Stigla mu je poruka da dođe u školsko, drugari su mu se okupili. Rekao je da ide na 15 minuta. Prošlo je 15 minuta kada sam začula prvi rafal. Rekla sam suprugu šta sam čula, a on je pomislio da se neko oženio. Znala sam da nije u pitanju svadba, ne puca se tako na svadbi - rekla je Danijela Vujić.

Odmah je krenula ka školi, a komšinica je u međuvremenu pozvala njenog supruga i rekla da su deca pobijena u školskom dvorištu. On je seo u kamion i odmah se uputio tamo. Stigao je pre Danijele.

- Dozivala sam sina, ali su mi govorili da moj Dača nije tu. Ušla sam u školsko dvorište i videla sam ga kako leži. Bio je između stola i klupe. Muž ga nije video, otišao je da ga traži iza škole. Rekla sam: "Mišo, Dača leži ovde". Odneli smo ga u kombi. Bio mi je u krilu, držala sam ga, dozivala, molila sam Boga da mu pomogne. Imao je ranu u stomaku, pritiskala sam. Govorila sam suprugu da mu opipa puls. Reanimacija je trajala 45 minuta, ali moj Dača je umro. Pogođena mu je stomačna aorta. Dete koje mrava nije zgazio. Zašto je to uradio, ne znam - dodala je u suzama.

Potom se obratila Urošu i njegovom ocu.

- Radiša, imaš unuka... Seme ću da vam zatrem. Pogotovu tebi, mali, proklet da Bog da bio. Nećete živeti ni vi. Sve sam izgubila, nemam više ništa - zaključila je.

Bonus video:

00:19

Drugi dan suđenja Urošu Blažiću

(Espreso / Telegraf / Prenela: J.N.)


Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
counterImg

Espreso.co.rs


Mondo inc.