GLEDAO SAM KAKO USTAŠA DOTUČE MOG ILIJU, BILO JE 32 LEŠA U SOBI: Stravična ispovest srpskog dečaka!

Pre gotovo osamdeset godina u banjalučkim naseljima Drakulić, Šargovac, Motike i rudnik Rakovac došlo je do stravičnog masakra. Tog dana ubijeno je 2.300 civila, od toga 551 dete. Masakr su počinile ustaše. Mirko Stijaković svedočio je kasnije o tridesetoro poklanih u sobi od 16 kvadratnih metara.

Njegovo svedočenje prenosimo vam u celosti:

"Ustaše su vjerovale da su pobile ili smrtno ranile svu čeljad u sobi i da niko neće ostati živ. Izašle su napolje. Ostavile su jednog ustašu pred kućom da pazi na pobijene i da dotuče one koji su možda ostali živi. Svi ostali su otišli, kasnije sam saznao, prema kućama mojih rođaka Nike Stijakovića, čija je kuća bila jedno 100 metara udaljena od naše, Ilije Stijakovića (300 m) i Luke Stijakovića (500 m). Gore su pobili sve: Lukinu porodicu od 5 članova, Ilijinu od 4 i Nikinu od 15 članova. Od njih niko nije preživio. U naših 5 kuća pobijeno je 62 čeljadi za manje od pola sata. Većina ih je izdahnula odmah, a neki kasnije, na mukama. Ostali smo živi samo ja i Rada (8 godina). Ja sam bio najdublje pod krevetom, do samog zida, jer sam se prvi zavukao pod krevet. Djeca koja su se kasnije zavlačila zaklonila su me. I to me je spasilo!

Dok u sobi čeljad zamiru jedno po jedno i smiruju se, a krkljanje i stenjanje se stišavaju, ja se nekako izvučem ispod kreveta preko one pobijene djece ispred sebe. Teško sam se izvukao, jer je onaj drveni krevet ponizak. Prepuzao sam preko djece, koja su bila vruća i mrdala se. Nisam se grozio njihovih krvavih i izbodenih tijela. Nisam na to mislio. Ne osjećam da me rana boli. Samo vidim da sam i ja sav krvav. Najviše sam se okrvavio od onih pod krevetom kada sam se izvlačio preko njih.

Kada sam se izvukao ispod kreveta, u gomili tijela prepoznao sam Mlađenovog Iliju, svog brata od strica, dijete od sedam godina. Ležao je na površini, na leševima. Davao je znake života. Vrtio se i rukama i nogama. Pokušavao je da ustane.

Ja sam, gazeći po onim tjelesima, jer se nogama nije moglo stati na pod od njih, došao do prozora i pogledao napolje. Pred kućom, na drvljeniku, stajao je ustaša s puškom u rukama na kojoj je bio nož. Čuvao je kuću da iz nje ne izađe ko živ. Kada sam ja ugledao njega, ugledao je i on mene na prozoru. Odmah je potrčao u kuću.

Ja sam se brže-bolje opet odmah zavukao pod krevet, koliko sam mogao, i pritajio se. U tom je ustaša stigao do sobnih vrata i odatle ispalio metak u mog brata Iliju, koji je pokušavao da ustane. Ustaša nije ni ulazio u sobu. Vjerovatno je mislio da se onaj dječak kojeg je dotukao bio pojavio na prozoru. Odmah je izašao napolje. Možda mu je bilo neprijatno da gazi po krvi i leševima do Ilije, pa je zato pucao s vrata, možda iz pištolja. Nijesam vidio.

Ilija je odmah bio gotov. Potpuno se smirio. Ja gledam kako ustaša dotuče Iliju i kako on izdahnu. Ustaša se više nije pojavljivao.

Poslije izvjesnog vremena ja se jopet izvučem ispod kreveta. Žene i djeca nabijeni i izmiješani kako se to ne da opisati, ni ispričati. Po roptanju i po kretima vidi se da su neki već potpuno mirni, a to znači mrtvi, neki zamiru i smiruju se, a neki daju jasne znakove života. Na krevetu sam ugledao Stanojinog sina Dušana, u čijoj smo kući bili. To je bio momak od 18 godina. Njega nije bilo tu kada sam ja prvi put bio izašao ispod kreveta. On je ostao živ među 33 naše i njegove čeljadi u toj sobi. Popeo se na krevet dok sam ja ležao pod krevetom. Ležao je na krevetu.

Nije bio ničim pokriven. Ja nisam uočio kada i kako se on izvukao između ranjenih i izbodenih i popeo na krevet. Sada je nepomično ležao tu. Kaže:

– Daj mi vode!

Iz breme, koja je bila u ‚kući‘, nalijem mu masu vode i dam da pije. Ne može sam. Ja mu podignem glavu i pomognem mu da pije. On se napi vode i odmah umrije na mojim rukama. Samo izvrnu oči i izdahnu."

Podsetimo, Banja Luka se u to vreme nalazio u središtu Nezavisne države Hrvatske (NDH), na čijem čelu se nalazio Ante Pavelić. Mile Budak formulisao je program NDH, a u njemu se nalazio imperativ da se Hrvatska očisti od Srba "ubijanjem jedne trećine, proterivanjem druge trećine i asimiliranjem preostale trećine."

Ustaše su tog kobnog 2. februara ubile više od 2.300 srpskih civila, od kojih 551 dete. Istog tog dana u banjalučkoj osnovnoj školi Đura Jakšić, u naselju Šargovac, izvršen je pokolj 52 srpska đaka.

Zločin u ovim naseljima predstavlja najveći pokolj u samo jednom danu.

Bonus video:

(Espreso.co.rs)