SKRIVENA ISTINA O JEDINOM SUSRETU TITA I STEPINCA! U jednom trenutku KARDINAL JE SAMO ISTRČAO IZ KABINETA!

Nedavne izjave pape Franje o kardinalu Stepincu, izrečene nakon posete Bugarskoj, izazvale su burne reakcije u delu hrvatske katoličke javnosti, ali su, istovremeno, ponovo povećale interes za Stepinca, kao i za razloge "njegovog mučeništva", piše Globus.

Iako to Hrvati ne žele da priznaju, piše ovaj list, Stepinac je za sve njih najpre politička figura.

"Ako je bio mučenik, bio je politički mučenik. Ipak, o Stepincu se u Hrvata - upravo kao o političkoj figuri i političkom mučeniku - vrlo malo zna. On je, u tom pogledu, i dalje velika nepoznanica.

U ovome tekstu pišem upravo o takvome, nepoznatom Stepincu, Stepincu koji je - iz meni nedokučivih razloga - ostao nepoznat čak i samim Hrvatima.

Samo devet dana nakon ulaska partizana u Zagreb, 17. maja 1945., Josip Broz Tito stavio je nadbiskupa Stepinca u preventivni pritvor, gde ga je držao sve do 3. juna 1945. Stepinac je najpre bio interniran u privatnoj kući na Goljaku 23, odakle je, 25. maja, premješten u Jurjevsku 14.

Tijekom te dve nedelje, dok se nalazio u izolaciji sa Stepincem je vođeno ukupno šest razgovora/saslušanja, o kojima su napravljeni detaljni zapisnici (svaki od njih Stepinac je lično potpisao). Stepinca je najpre posetio i s njim razgovarao mons. Svetozar Ritig (bivši župnik župe sv. Marka u Gornjem gradu, koji je u ratu pristupio partizanima), a zatim su ga saslušavali visoki funkcioner Ozne za Hrvatsku Veljko Drakulić, predsednik Vojnog suda Komande grada Zagreba Vladimir Ranogajec, sekretar Oblasnog komiteta KPH za Zagrebačku oblast Antun Biber Tehek, islednik Ozne Nedo Milunović, oznaš Berislav Žulj, izvesni major Sekulić...

Važno je reći: to nisu bila klasična saslušanja nego više neka vrsta političkog uveravanja i raščišćavanja nekih bitnih spornih momenata, sa svrhom da se, eventualno, nađe nekakav modalitet saradnje (na relaciji Stepinac - nova, komunistička vlast).

Svih tih šest zapisnika nalazi se u "Dosjeu Stepinac", u Hrvatskom državnom arhivu, i istoričari koji se bave Stepincem uglavnom ih ne spominju. Nadbiskupa su u tim razgovorima/saslušanjima pripremali za njegov predstojeći susret i razgovor s maršalom Josipom Brozom Titom, do kojega će doći 4. juna 1945. u Lovačkom domu na Tuškancu 63, u privremenoj Titovoj rezidenciji.

A po onome što znamo - taj je razgovor bio sve samo ne kamilica. Počeo je, možda, blago, ali kako se dalje razvijao, postajao je sve ofanzivniji i žešći. Imamo i svedoka: javnog tužioca FNRJ Josipa Hrnčevića koji je svojim očima video Stepinca kako izlazi iz Titovog kabineta neposredno po završetku njihovog razgovora. To je detaljnije opisao u svojim "Svjedočanstvima". Stepinac je iz Titovog kabineta izišao - napisao je - "vidno uzbuđen", dok "Tito, videlo se, nije bio zadovoljan tim razgovorom". A zašto nije bio? Hrnčević piše da "je Stepinac bio krut pa tako ni do kakvog dogovora nije došlo".

Sa svoje strane, nekadašnji vođa hrvatskih Križara Lav Znidarčić u svojoj knjizi "Alojzije Stepinac" piše da mu je nadbiskup Stepinac lično posvedočio: "Muški smo razgovarali."

Nakon sastanka Stepinac je sastavio iscrpnu belešku na približno 17 stranica, na osnovu koje je napisao svoj izvještaj papi Piju XII. i poslao ga u Vatikan.

Ali i Crkva i država sakrili su od javnosti o čemu su Stepinac i Tito razgovarali, a nadbiskupova beleška nestala je iz arhive…

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Globus)