KAKO SE NEKADA ZVAO ZLATIBOR? Srpska PLANINA je nosila drugačije IME, a evo kako je dobila DANAŠNJE

Sve do polovine 19. veka prostor današnjeg Zlatibora nosio je naziv Rujno (po cvetu Ruj) i administrativno je pripadao Rujanskoj knežini. Tek od polovine prošlog veka naziv Rujno u zvaničnim spisima zamenjuje naziv Zlatibor.

O tome kako je Zlatibor poneo „zlatno“ ime postoje tri legende, piše na sajtu TO Zlatibor.

Kako je Zlatibor dobio ime

Smatra se da je planina dobila ime posebnoj i veoma retkoj vrsti belog bora koji u jednom delu godine umesto zelenih, ima četine zlatno žute boje. Da nije reč samo o legendi, dokazuje činjenica da je ovaj bor zaista pronađen je u zlatiborskom selu Negbina. Botanički je ispitan i priznat kao posebna vrsta, latinskog naziva Pinus silvestris Variegata Zlatiborica.

Zaljubljenici u zlatiborsku prirodu pokušali su da presađivanjem zaštite ovaj simbol Zlatibora od izumiranja, pa znatiželjni posetioci ovaj poseban „zlatni bor“ danas mogu videti u dvorištu ispred Turističke organizacije na Zlatiboru i u dvorištu biblioteke u Čajetini.

Druga priča kaže da je Zlatibor nazvan po bogatstvu borove šume, koja je doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine bila glavni izvor prihoda. Koristili su ovo drvo za građu, ali su od njega pravili katran i luč, koje su prodavali u Šumadiji i Dalmaciji, i pošto im je bio glavni, a neretko i jedini izvor prihoda, imali su običaj da kažu kako je bor zlata vredan. „Zlatan je to bor!“, govorili su.

Treće predanje kaže da je ime dobio po suvatima (pašnjacima) koji s jeseni dobijaju žutu boju, boju zlata. Kombinacija zlatne trave prošarane borovima, možda je doprinela da ova planina ponese ime Zlatibor.

Lekovita rujevina

I danas se deo Zlatibora zove Rujno po grmu koji na jesen dobija divnu crvenu boju. U pitanju je ruj ili rujevina (Cotinus coggygria), veoma lekovita i korisna biljka.

Nekada se rujevina koristila za farbanje vune u crvenu boju. U fitoterapiji koriste se list koji se sakuplja u maju i junu kada biljka cveta i kora i stablo rujevine koje se sakupljaju od kraja novembra do februara.

Rujevina je taninska biljka (sadrži više od 20% tanina) i koristi se za zaustavljanje proliva, ispiranje rana, protiv prekomernog znojenja i zaustavljanje krvarenja. Čaj od rujevine koristi se za ispiranje usta kao dobro biljno sredstvo za jačanje desni i protiv paradontoze. U narodu, rujevina se koristi kao provereni lek za bubrežne bolesti i urinarne infekcije. Posebno dobro deluje na ešerihiju koli.

Poznato je i to da je rujevina jedan od najmoćnijih prirodnih antibiotika, pomaže protiv svih vrsta bakterijskih infekcija i zapaljenja. U tu svrhu obično se meša sa vranilovom travom i rtanjskim čajem.

Rujevinu ne treba mešati sa kiselim rujem (Rhus typhina) takođe lekovitim drvetom koje se često sadi po dvorištima i parkovima, napominje Snaga bilja.

(Esperso/ Lepote Srbije)