OVO JE MNOGO OPASNIJE OD KORONAVIRUSA: Naučnici su objavili PRAVU ISTINU O ANTARKTIKU!

N-ova Svetska meteorološka organizacija WMO potvrdila je da je u četvrtak 6. februara na Antarktiku izmerena najviša temperatura otkako se ona meri – čak 18,3 stepena Celzijusa. To je za 0,8 stepena nadmašilo dosadašnji rekord izmeren u martu 2015. Rekordna temperatura izmerena je na poluotoku Antarktika u argentinskoj istraživačkoj bazi Esperanza.

To zaista nije vrednost koju normalno povezujete s Antarktikom, čak ni leti – rekla je Claire Nullis, glasnogovornica WMO-a. U posednjih 50 godina temperatura na Antarktiku porasla je za tri stepena celzijusa, a za to vreme povuklo se oko 87 posto ledenjaka na njenoj zapadnoj obali. Pogotovo se to povlačenje ubrzalo u posljednjih 12 godina. Naučnici su dali upozorenje – globalno zagrevanje razlog je tolikom otapanju na Južnom polu, a veruju se kako će se ledene površine raspasti te tako izazvao rast visine mora za tri metra u sedećih nekoliko vekova. – Gubitak ledenog pokrivača, koji je svake godine sve manji na Antarktici, povećao se najmanje šest puta od 1979. do 2017. godine. To znači da smo u velikoj opasnosti da će porasti nivo mora – rekla je Nullis Zabrinjavajući trend otapanja Hrvatski geofizičar prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić s Australian National University u Canberri, koji uskoro kreće u ekspediciju na Antarktiku, kaže kako klima nije u njegovom domenu istraživanja, međutim...

Mogu odgovoriti uopšteno da promene u temperaturi znače i promene u klimi. To niko ne poriče. Klima je definisana kao skup meteoroloških faktora u atmosferi nad nekim delom Zemljine površine, i obično se računa prosek u nekom razdoblju, recimo 30 godina. Važan faktor koji utiče na promenu klime onaj je astronomski, zbog promene položaja Zemlje u odnosu na Sunce. Međutim, ono oko čega se lome koplja jest to koliko je za promenu klime važan ili presudan antropogeni učinak. Doista, katastrofične vesti koje stižu s Južnog pola vrlo su česte. Pine Island Glacier, jedan od glečerakoji se najbrže topi, izgubio je još jedan veliki komad leda koji je otišao u more nastavljajući zabrinjavajući trend. A to je postalo gotovo svakogodišnji događaj poslednje dekade. Malo ljudi, k tome, zna kako antarktičku ledenu ploču svake noći protresu hiljade slabih potresa, a zanimljivo je kako se to događa samo noću. Zanimljivo, s obzirom na to da se sve vrijeme Antarktika smatrala seizmološki najmirnijim kontinentom.

Tkalčićeva ekspedicija trebala bi odgovoriti na brojna pitanja vezana za jedan od Zemljinih kontinenata. – Osnovni je cilj uspostaviti kontinuirani opservatorij na Antarktici koji će beležiti gibanje tla uzrokovano raznim prirodnim fenomenima – od udaljenih potresa, pada meteorita, dinamike leda, do šuma koji je kontinuirano prisutan zbog interakcije između oceana, atmosfere i čvrste zemlje. Kad kažem opservatorij, prva je asocijacija vjerojatno astronomski opservatorij u kojem neko upravlja teleskopom uperenom prema nebu. Naš opservatorijum, odnosno “teleskop”, biće mreža osetljivih instrumenata, seizmografa, uperenih prema centru Zemlje. Dakle, sredstva iz ovog projekta omogućiće uspostavu trajne mreže instrumenata na Antarktici. Koristićemo moderne seizmološke metode, od kojih smo neke razvili upravo moja grupa i ja na Australskom nacionalnom univerzitetu– rekao nam je dr. Tkalčić Antarktik se često opisuje kao kontinent superlativa jer je najjužniji kontinent, ali je i najviši, najsuši, najvjetrovitiji, najhladniji i najledeniji kontinent. Velika je 14,2 miliona kvadratnih kilometara, a debeli ledeni prekrivač prekriva gotovo 98 posto njene površine. Istočni Antarktik je zapravo visoka ledena visoravan, a zapadna je zapravo arhipelag ledom prekrivenih brdovitih otoka. Tkalčićeva ekspedicija postaviće instrumente kojima će se pratiti i dinamika leda na Antarktici. – Koristit ćemo seizmološke metode za istraživanje ledom pokrivenog diskontinuiteta (granične plohe) između ledene ploče i čvrste zemlje ispod istočne Antarktike. Djelomični kolaps ili ubrzano povlačenje ledene ploče dovelo bi do katastrofalnog povišenja nivoa okeana. Naši rezultati istraživanja strukture leda i kore ispod Antarktike seizmološkim metodama trebali bi znatno poboljšati razumijevanje uloge trenja i njegove prostorne varijacije zbog postojanja sedimenata između ledene ploče i čvrstih stena Antarktike. Naši modeli Zemljine unutrašnjosti (npr. profili gustoće i brzine prostiranja valova) trebali bi omogućiti numeričke simulacije koje predviđaju reakciju ledenih ploča na klimatske promjene – govori naš naučnik. Ledena ploha koja pokriva zapadnu Antarktiku sadrži oko 29 miliona kubnih kilometara leda, što je oko 90 posto leda na Zemlji, ukupno te oko 80 posto sveže vode. Prosečna je debljina je oko 1800 metara.

Reč je zapravo o hladnoj i suvoj ledenoj pustinji gde je život uslovljen blizinom vode. Kopneni ekosistem ima oko hiljadu poznatih organizama, no većina su mikroorganizmi. No, otoci i obala imaju znatno više vrsta nego unutrašnjost Antarktike pa je tako okolni okean toliko bogat životom koliko je kopno siromašno. Iako se dakle smatralo da je Antarktik seizmološki miroljubiv kontinent, ipak je neobično jak potres u Bellinghausenovu moru magnitude 6,4 naznačio kako je stvarnost drugačija. Jedan naučni rad objavljen 2018. godine objasnio je kako je samo 2009. na istočnoj Antarktici bilo ne manje od 27 potresa. Čini se da je tehnologija razlogom zašto pre nije bilo moguće utvrditi da Antarktika zapravo nije anomalija. Nije, naime, bilo dovoljno preciznih instrumenata koji bi uspeli izmeriti podrhtavanje ispod debelih naslaga leda. Potresi su se, izgleda, na Antarktici događali oduvek Zapravo, neki od najvećih potresa dogodili su se u blizini okeanskog hrpta Macquarie, u Južnom polarnom oceanu, na pola puta između Novog Zelanda i Antarktike. Najveći podvodni potres 20. veka dogodio se osamdesetih godina prošlog veka. Istraživanje tih potresa i njihovih uzroka cilj je druge ekspedicije, koja kreće u martu. Ekipa od oko 20 naučnika i još toliko članova posade kreće iz Hobarta na Tasmaniji na plovidbu u trajanju od oko 25 dana. Postavljaćemo seizmografe na okeansko dno do dubine od šest kilometara. Ti seizmografi biće godinu dana na okeanskom dnu osluškujući prostorne valove dalekih potresa – signale iz Zemljine unutrašnjosti.

Tomografija seizmičkog polja omogućiće nam da napravimo slike podzemlja ispod hrpta Macquarie i pokušamo shvatiti uzrok tako velikih potresa. Radi li se o novoj subdukcijskoj zoni ili ne? Mogu li budući potresi uzrokovati cunami koji bi zapretio stanovništvu i ekonomijama svih zemalja oko Indijskog okeana? To su samo neka od pitanja na koje ćemo pokušati odgovoriti tim projektom. Naš naučnik, koji će se uskoro otputiti na ledeni kontinent, ispričao nam je i kako je Antarktik zapravo nastao

Što se tiče nastanka Antarktika, potrebno je poznavati teoriju tektonskih ploča. Pre više od pola milijarde godina postojao je prakontinent Pangaea. Njegov južni deo, Gondvana, sastojao se od kontinentalnih masa koje danas čine Južnu Ameriku, Australiju, Indiju i Antarktiku. Tada je Antarktika bila na samom ekvatoru. Prije 150-180 miliona godina Gondvana se počela cepati na dva dela, s jedne strane Južna Amerika i Indija, a s druge Australija i Antarktika. Nekoliko desetaka milijuna godina nakon toga stvorio se Indijski ocean, a Australija i Antarktik bile su još neko vreme zajedno. Tada se Australija počela naglo kretati prema severu, da bi se naposletku sudarila s jugoistočnom Azijom. Rođena je Antarktika kao poseban kontinent. U isto vreme nastala je i antarktička cirkumpolarna oceanska struja koja je vjerojatno odigrala veliku ulogu u nastanku ledenjaka na Antarktici. Još uvijek se istražuju ostali klimatski čimbenici koji su doveli do pada temperature i, uz postojanje te jake struje, formirali izgled današnje Antarktike. Stopa otapanja leda je predmet današnjih intenzivnih istraživanja. Seizmološke metode putem pasivnog bilježenja seizmičkog polja udaljenih potresa koje smo razvili u svrhu mjerenja debljine leda i njegovih karakteristika igrat će važnu ulogu u tim istraživanjima. Može se pretpostaviti da će iste metode biti bitne i za buduće ekspedicije na razne planete Sunčeva sustava i njihove satelite, od kojih su neki pokriveni ledom – objašnjava Tkalčić Najviši kontinent S prosječnom nadmorskom visinom od 2200 metara, Antarktika je najviši svetski kontinent. No, bez leda bi, očito, bila i znatno niža i znatno manja iako bi planinski masivi koji bi se otkrili nestankom leda bili doista impozantni, poput Vinsona, koji bi u najvišim točkama imao 4897 metara nadmorske visine. Zapad je kontinenta prošaran vulkanima od kojih su najaktivniji oni oko luke Scotia. Ipak, najsilovitije erupcije dogodile su se na otoku Deception, koje su od 1967. do 1970. uništile britanske i čileanske istraživačke postaje. Naveli smo kako je rekordna temperatura zabeležena na poluotoku Antarktike, no u drugim dijelovima temperature su doista opake. Od -89,2 Celzija, što je svjetski rekord, pa do -60 Celzija na razini mora. Zabrinutost zbog globalnog zagrijavanja nije ništa novo. Toj se pojavi pripisuje propast najvećeg dijela Larsenove ledene plohe od siječnja 1995. godine do ožujka 2002. godine Cilj je našeg projekta proširiti spoznaje o tome što se točno nalazi ispod leda koji je na mnogo mjesta deblji od 1 km, i što se događa na plohi na kojoj se led spaja s čvrstim slojevima Zemlje. Led je na neki način sačuvao reljef onakvim kakav je bio prije milijune godina – objašnjava naš znanstvenik iz Canberre Vrlo je verovatno kako na Antarktici postoje obilne mineralne rezerve, no sa sigurnošću se zna jedino za nalazišta ugljena i željezne rudače. Ostalo je još velikom većinom neistraženo. Da tamo minerala ima, tvrdnja je koja se temelji na geološkim sličnostima Antarktike s Južnom Amerikom, južnom Afrikom i Australijom. Recimo, zlatom bogato južnoafričko područje Witwatersrand slično je zapadnoj zemlji Kraljice Maud na Antarktici. No, ima turizma! I to još od 19. stoljeća, dok je organizirani komercijalni turizam počeo 60-ih godina prošlog stoljeća, brodovima i avionima sve do teške nesreće 1979. kad je novozelandski putnički avion udario u Mount Erebus na otoku Ross, pri čemu je poginulo svih 257 putnika i članova posade. Najveći je broj turista bio prije globalne financijske krize, 2007. godine kada je Antarktiku posjetilo 45.000 ljudi. Taj se broj tek treba ponovno dostići. No, turizam nosi svoje, pa je povukao povećanu količinu otpada kao i nužnu infrastrukturu. Dr. Tkalčić uskoro, dakle, kreće na Antarktiku. – Imao sam velik privilegij vidjeti izolirane dijelove australskog outbacka na koji praktički ljudska noga još nije kročila, ali vidjeti Antarktiku zbilja je nešto posebno. Namjeravam uživati u svakom trenutku. Susreo sam se znanstvenicima koji su boravili na Antarktici i drugim zanimljivim mjestima. Interesantna je priča moje kolegice na projektu koja će biti jedna od voditelja ekspedicije na Antarktiku. Ona je svog sadašnjeg supruga upoznala u vrijeme boravka na znanstvenoj postaji na Antarktici, a on je tamo radio kao liječnik. U vrijeme boravka u Japanu sam dijelio ured sa znanstvenicom koja se među prvima spustila u skučenom prostoru znanstvene podmornice Shinkai 6500 u području Marijanske brazde – kaže Tkalčić.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Večernji.hr)