LAKI PRVU BANDU OSNOVAO SA SAMO 18 GODINA, PA POSTAO ŠEF: Pamte ga kao OCA KRIMINALA, a pao je zbog JEDNE STVARI

Časopis "Tajm" ga je svojevremeno svrstao kao kriminalnog genija i uvrstio u 20 najuticajnijih ljudi prošlog veka. Međutim, malo ko je znao da je ovaj mafijaš imao skromne početke, te je od sirotog doseljenika, postao strah i trepet cele Amerike.

Čarls Laki Lućano je rođen kao Salvatore Lućanija na Siciliji 1897. godine.

Sa samo 9 godina njegova proodica je pošla put Amerike zarad boljeg života. Još od malena bio je mangup, reketirao je po školi, a ni tuče ni sitni kriminal mu nisu bile strane.

Sa osamnaest godina Lućano je osuđen zbog prodaje heroina i prebačen je u popravni dom, gde je proveo šest meseci. Ovo iskustvo ga ništa nije naučilo, a Laki je krenuo da prodaje sve više i širi ovaj ilegalni biznis.

Do 1916. godine postao je lider bande, a loš glas o njemu svuda se širio.

U vreme prohibicije je krijumčario alkohol. Smatrao je da mafija mora da se reformiše tako da kontroliše pojedine delove SAD, a Laki je bio, a i danas važi, za jednog od glavni "krivaca" za podelu mafije na porodice.

Rat mafije i podela na porodice

U o vreme je počeo da tinja rat između nove i stare mafije - Salvatore Marancano protiv Džoa Maserija, za koga je Lućano radio i kome je bio blizak saradnik.

Lućano, nakon što je rat počeo, shvata kako ovaj obračun ne donosi ništa dobro odlučuje da uradi nešto neočekivano - unajmljuje plaćenog ubiuc da ubije njegovog šefa Džoa Maserija 1931. godine, a ubrzo potom sklapa primirje sa Marancanom.

Zašto "srećni"?

Lucky, u prevodu srećni, je ime koje ga je pratilo ceo život, a postoje više različitih priča o tome zašto je dobio ovaj nadimak. Neke od najpopularnijih su te da je ili preživeo velike batine pa su ga prozvali "srećnim", ili pak da je to jednostavno nadimak na njegovo prezime Lućano.

Međutim, već u septembru iste godine dolazi do novog obračuna - ovog puta između mladog Lućana i Maranconea. Marancone je shvatio da je Laki pretnja te je poslao plaćene ubice da ga se reše, međutim, Lućano to saznaje i odlučuje da dela prvi - poslao je 4 člana bande da se reše Maranconea. Nakon njegove smrti, Lućano postaje centralna figura američke mafije.

Posle toga Lućano deli mafiju na više porodica širom zemlje.

Osniva pet njujorških mafijaških porodica, ali i ukida titulu "Capo di tutti capi" i osniva komisiju koja mafiju poput firm i kojoj je cilj zarada. Iako je važio za glavnog, Laki nikad sebe nije nazvao "šefom nad svim šefovima."

Desna ruka mu je bio prijatelj iz detinstva Majer Lanski, jevrej sa kojim je prvo imao ispade, ali su ubrzo postali bliski prijatelji, a Laki je uvek govorio kako nejga svi moraju da slušaju, te podržavao sve njegove odluke. Međutim, kako Lanski nije italijanskog porekla, nikad nije mogao da dobije nijednu titulu unutar Kozanostre.

Lućanov raskalašni život

Novca je bilo na sve strane, Laki je živeo luksuznim životom i stanovao je u hotelu "Valdorf Astorija". Skupa odela, cipele po meri, lepotice u njegovom društvu - Laki Lućano je bio kralj Amerike i toga je bio svestan. Kladio se na konje, družio sa holivudskim zvezdama, uživao sa holivudskim damama. Zbog njegovog života ni bolesti mu nisu bile strane, Čak sedam puta je "zaradio" gonoreju i jednom sifilis.

Pored ostalih kriminala, Laki je najviše zarađivao na prostituciji - imao je preko 200 bordela, a zbog toga je i uhapšen i strpan u zatvor, prvo u Sing Sing a zatim u državni zatvor "Klinton". Postoje spekulacije da su prostitutke lažno svedočile kako ne bi završile u zatvoru, a prema tim teorijama Lućano je odgovoran za mnoge zločine, krijumčarenje alkohola, dilovanje, reketiranje i ubistva, ali ne i za organizaciju prostitucije, koje je bilo jedino delo za koje je osuđen u životu.

Iako u zatvoru, Lućano je nastavio da vodi svoju mafijašku porodicu, a tokom Drugog svetskog rata njegove usluge su bile preko potrebne Americi, kako bi stupili u kontakt sa sicilijanskom mafijom i zatražili pomoć.

On je to uspeo, međutim, nakon rata nije mogao da bude samo pušten iz zatvora, pa su mu učinili drugo najbolje - deportovali su ga u Italiju. Iz Italije nastavio je da vodi poslove, ali u to vreme već je krenuo da podboljeva srcu.

U rodnoj zemlji Laki nije bio srećan, mnogo puta je molio da mu dozvole povratak u SAD, ali Vašington to nije dozvoljavao. Lućano je umro u 65. godini na aerodromu u Napulju od srčanog udara.

Tek nakon smrti Lućanu je bilo dozvoljeno da se vrati u SAD. Sahranjen je na groblju u Njujorku, a njegov lik i delo inspirisali su mnoge knjige i filmove.

Bonus video:

(Espreso/T.Š.)