TUGA! Preminuo Nedjeljko Mihanović

U četvrtak je u Zagrebu u 92. godini života umro član saradnik Hrvatske akademije nauke i umetnosti dr. sc. Nedjeljko Mihanović, hrvatski istoričar književnosti i političar, predsednik Sabora Republike Hrvatske od 1994. do 1995.

Rođen je 16. februara 1930. u Sitnu Donjem pokraj Splita. Nakon završene Klasične gimnazije u Splitu studirao je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zagrebu i diplomirao 1958. te zatim delovao u Institutu za književnost Jugoslavenske akademije nauke i umetnosti, a od 1976. do 1990. bio je voditelj Odsjeka za književnost Zavoda za književnost i teatrologiju. Od 1966. do 1968. bio je lektor za hrvatski jezik na Slavenskom seminaru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Hamburgu. Doktorirao je 1975. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom Lirika Vladimira Nazora.

Od juna 1990. do 1994. te od 1995. do 2000. bio je predsednik Odbora za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Sabora Republike Hrvatske, a od 1994. do 1995. bio je predsednik Sabora.

Od 1998. bio je savetnik prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za etička i moralna pitanja, a od 1999. do 2000. predsednik Poverenstva za odnose s verskim zajednicama u Republici Hrvatskoj.

Za člana suradnika Hrvatske akademije nauke i umetnosti, u Razredu za književnost, izabran je 1980.

Pisao je eseje, kritike, rasprave, političke članke i govore, bibliografske i leksikografske priloge.

Posebno se bavio priređivanjem kritičkih izdanja sabranih djela hrvatskih pisaca: Tin Ujević (1963.-1967.), Antun Gustav Matoš (1973.), Vladimir Nazor (1977.), Vjekoslav Majer (1978.) i Antun Branko Šimić (1988. i 1998.)

U biblioteci Pet vekova hrvatske književnosti priredio je sledeće pisce: Fran Mažuranić, August Harambašić, Lavoslav Vukelić, Andrija Palmović, Rikard Jorgovanić, Franjo Marković, Vjekoslav Majer, Grigor Vitez, Grgur Karlovčan, Mihovil Pavlek Miškina, Ilija Jakovljević, Nikola Miličević, Josip Pupačić, Branislav Zeljković, Nikola Pulić, Saša Vereš, Vojislav Kuzmanović, Stanko Juriša i Zlatko Tomičić.

Zasebno je priredio nekoliko pojedinačnih izdanja dela hrvatskih pisaca (Frano Alfirević, Rikard Jorgovanić, Vladimir Nazor, Otokar Keršovani, Ivana Brlić-Mažuranić, Franja Žanić, Ranko Marinković, August Cesarec, Jure Kaštelan, Vjekoslav Majer, Tin Ujević, A.B. Šimić, Ivan Despot, Branko Klarić, August Šenoa, Olinko Delorko, Zlatko Tomičić).

U biblioteci Matice hrvatske Stoljeća hrvatske književnosti priredio je dela: Vladimira Nazora, Izbor pesama, sv. I. i II.; Izbor proze, sv. I. i II., Zagreb, 1999; Izabrana djela Izidora Poljaka (2004.); Đure Sudete (2004.); Jeronima Kornera (2005.); Rajmunda Kuparea (2005.); Lucijana Kordića (2006.), Srećka Karamana, Ante Jakšića i Jakše Ercegovića (2007.).

Objavio je i autorske knjige: Poezija Stanka Vraza (1971.), Pesničko delo Vladimira Nazora (1976.), Portreti i eseji o hrvatskim piscima (1981.), Oblikotvornost i smisao (1987.), Mera i vrednost (1989.), Govor umetnosti (1992.), Na putu do hrvatske državnosti (1996.), Državnost iznad svega (1998.), Prepoznavanje vrednosti (2001.), Za jedinu i vječnu Hrvatsku – dr. Franjo Tuđman (2001.), Poljički Parnas (2005.), Tajanstvenost umjetničke riječi (2007.), Poljički Parnas II. Poljička čitanka (2009.) i Tuđmanova baština (2010.).

Izradio je sedam scenarija i ekranizacija o hrvatskim piscima: Vladimir Nazor (1969.), Vjekoslav Majer (1970.), Antun Mihanović (1971.), A.G. Matoš (1973.), Ivana Brlić-Mažuranić (1974.), August Cesarec (1974.) i Vladimir Nazor (1976.).

Odlukom predsednika Franje Tuđmana, Nedjeljko Mihanović odlikovan je sa sedam visokih državnih odlikovanja: Spomenica Domovinskog rata (1990.-1992.), Spomenica Domovinske zahvalnosti, Red Hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Red kneza Trpimira s ogrlicom i danicom te Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i danicom.

Bonus video:

(Espreso/Jutarnji list)