eh, da je ovo prošlo
HRVATSKA ZA SRBE MORA BITI BOLJA NEGO SRBIJA! Ovaj TEKST podigao je NEVIĐENU PRAŠINU u Zagrebu, nastao je HAOS
Srbima koji su došli u Hrvatsku, Hrvatska je bila njihova Srbija i to bolja nego ona iz koje su otišli
Kako je odnos Srba i Hrvata u Hrvatskoj izgledao 1989. godine pred sam rat prilično dobro oslikava i ova kolumna iz čuvenog magazina "Start". Naime, nakon pojave prvih međunacionalnih tenzija, zagrebački mediji pisali su o njima na prilično trezven način.
NE PROPUSTITE
Prenosimo vam u originalu kolumnu "Senzor" od pre 30 godina, čisto da vidite da nije sve u to vreme bilo huškanje na rat i da je bilo vrlo pomirljivih tonova koji su pozivali na razum.
Parola "Ovo je Srbija" koja je izazvala toliko gneva kada je viđena u Kninu i navodno u Rogoznici zaslužuje posebnu diskusiju.
U jednom mudrijem i smirenijem vremenu bila bi ona vrednovana ne kao nacionalističko izazivanje nego kao dobra reč o Hrvatskoj.
Radi se o tome da Srbi u Hrvatskoj ne žive od juče nego se njihove porodice i rodovi na hrvatskom tlu nalaze već duga stoleća, pogotovo korenike u Lici, na Baniji i Kordunu, te u Slavoniji i dijelovima Dalmacije.
U krajnjoj liniji svi ti ljudi vuku poreklo od doseljenika iz Srbije koji su u ove krajeve počeli dolaziti još od XVI stoleća, terani uglavnom turskom okupacijom i njenim posledicama. Koliko se dade razabrati, Turci su već tada jedan deo Srba iz Srbije planski i ne baš milom preselili u Bosnu i Hercegovinu, a deo tog iseljenog naroda prebegao je pred turskim zulumom u obližnju Austriju, stvorivši široki pojas mešanog stanovništva.
U Hrvatsku Srbi nisu došli nekom državnom silom ili promenom granica, nego su došli sami, jednostavno zato što im je u Hrvatksoj - tada austrijskoj - bilo bolje nego pod teškim, često okrutnim i bezobzirnim turskim pritiskom.
Austrija im je obećala i dala zemlju, oslobodila ih dažbina, dala udeo u deobi ratnog plena, dakako ne iz čovekoljublja nego za protuuslugu - vojnu službu na opasnoj granici.
Srbi izvan Turske bili su ipak u daleko boljem položaju do Srbi u Srbiji: u Ugarskoj su izbegli i doseljeni Srbi manje-više kontinuirano uživali političku autonomiju i bili samostalni u odnosu na redovnu državnu vlast, pa su u Budimu Srbi imali samoupravni sabor. Jačali su i ekonomski i socijalno dostižući neretko i plemstvo, a brojni gradovi dobili su povlastice slobodnih gradova.
Da je položaj Srba izvan turske Srbije bio bolji nego onih u "matici" pokazuje i jedna faza srpskog ustanka iz 1804. godine kad su ustanici prvo tražili slične privilegije kakve su imali "zagranični" Srbi, ali su, nakon što ih je Porta odbila, prešli u beskompromisnu borbu.
Dobro je upozoriti da je taj poseban i privilegovani položaj Srba u hrišćanskim zemljama bio znak i posledica stalnog rata s Turskom, pa kada je ta opasnost minula, ugasile su se i privilegije kao i Vojna krajina. Od tada, u postapsolutističkoj i parlamentarnoj Austriji i Hrvatskoj žive Srbi s pravima jednakim svim drugim građanima, bez obzira na narodnost.
Migracije Srba sledile su dakle logiku svih migracija u povesti čovečanstva: čovek ide tamo gde mu je bolje - ubi bene, ibi patria.
Srbima koji su došli u Hrvatsku, Hrvatska je bila njihova Srbija i to bolja nego ona iz koje su otišli, njima je Hrvatska bila "Srbija bolja od Srbije". Zato parola "Ovo je Srbija" izrečena u Hrvatskoj i izrečena o prošlosti, ima puno opravdanje i znači pohvalu Hrvatskoj kao dobroj domovini Srba.
Ali, ta bi parola morala imati smisla i za budućnost. Jer, želi li Hrvatska doista biti dobra domovina svih koji u njoj žive ili žele živeti, ona i dalje mora biti za Srbe bolja od Srbije, a za Muslimane bolja od Bosne i Hercegovine (očekivati isto za Slovence, Talijane i Nemce bilo bi možda previše u ovom trenutku).
"Bolja" u ovom slučaju znači da su uslovi života, rada i političkog izražavanja i odlučivanja bolji i pogodniji nego tamo odakle se vuče poreklo ili odakle se došlo.
"Bolja" ne znači neko veće postizanje nacionalnog identiteta kroz mistificirani pojam "nacionalne države" ili kroz brušenje ustavne definicije, jer se od tog identiteta i te definicije ne otvaraju radna mesta, ne namiče novac za školstvo i bolnice, ne grade se stanovi i ne smanjuje starost i ekološka opasnost automobilskog voznog parka.
Vedar će i radostan svanuti onaj dan kada će Srbi koji žive u Hrvatskoj gledajući velika i rodna polja, moćne banke, čvrstu valutu, fabrike konkurentne u svetu, zdrave političke institucije reći sebi i svojim gostima iz Srbije: "Da, ovo je Srbija".
Parola "Ovo je Srbija" znači na žalost da je i Srbima i Hrvatima jednako tako loše kao i u Srbiji, ili, ako se postavi kao zahtev, da im treba biti isto onako kako je onim Srbima i Hrvatima "i ostalima" koji žive u Srbiji, a koji celu platu daju za hranu, koji su bez posla, bez stana, pritešnjeni inflacijom i voluntarizmom velike nacionalne politike koja skolastičkim disputima o definicijama odgađa reformu i demobilizuje energiju i volju za nju.
Uporedi li se stanje u Srbiji i Hrvatskoj, vidi li se da nas sve podjednako pritišću iste nevolje kojima kao da nema kraja, prisetimo li se kako je ne tako davno u Hrvatskoj jedan čovek, priveden zbog saobraćajnog prekršaja, drugo jutro bio mrtav, nema razloga da i usred Zagreba ne rezigniramo uz onu "neprihvatljivu" parolu.
BONUS VIDEO:
Semafori u centru Beograda nisu u funkciji
(Espreso.co.rs/Jugopapir)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
