MNOGI SRBI NE VOLE HRVATSKU HIMNU, a ne znaju da su baš uz zvuke LIJEPE NAŠE partizani surovo TAMANILI USTAŠE!

U saradnji s Jugopapirom hrvatski portal Index objavio je tekst iz 1971. godine o himni "Lijepa naša". Prenosimo ga.

"Novembar 1971. godine: Osamdeset godina pošto je "Lijepa naša" priznata kao narodna himna predlaže se da Ustavom SR Hrvatske bude i ozakonjena njena istorijska povezanost s narodom - da postane himnom SR Hrvatske. Predlog da to i službeno postane izražen je u nacrtu prvoga amandmana (t. 3) na Ustav SR Hrvatske.

Tokom javne rasprave taj predlog je i široko prihvaćen. Ipak, čuli su se i glasovi da tekst "Lijepe naše" nije najsrećniji, da ne odgovara socijalističkom sadržaju našeg društva i slično.

Tradicija i ugled "Lijepe naše" u hrvatskoj istoriji upućuje na to da se u ovom trenutku, kad se predlaže da i Ustavom bude ozakonjeno ono što je decenijama zapravo već bila, prisetimo se njenog nastajanja i puta, pa da razmotrimo zamerke koje se o njoj iznose.

U preporodnom zanosu stvaranja nacionalnoga političkog i kulturnog programa, koji je okupirao hrvatsku inteligenciju sredinom prošloga veka, sigurno su muzika i književnost bila područja gdj se to buđenje najviše isticalo.

U to doba novih misli i dela, pjesnik Antun Mihanović piše i stihove "Horvatske domovine" (štampane 1835. u 10. broju "Danice"), od kojih se poslednje četiri strofe pretvaraju u "Lijepu našu", prvu hrvatsku himnu.

Trebalo je da prođe punih jedanaest godina, pa da 1846. u glinskom garnizonu, kojim komanduje Josip Jelačić (budući hrvatski ban), mladi kadet Josip Runjanin, nadahnut patriotizmom, otpeva Mihanovićeve stihove.

Izvorna Runjaninova numera nije sačuvana, ali po melodiji prvi ju je 1861. uskladio V. Lihteneneger.

Nakon toga "Lijepa naša" brzo se širi Hrvatskom, ulazi u domove i tako malo-pomalo stiče značaj narodne himne. Ipak, do njene pune potvrde dolazi tek s izložbom Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva 1891. u Zagrebu. Tom prilikom je upriličen koncert pesama himničkog značenja na kojem je, uz još neke pesme (predlagane za himnu), ta numera, u izvedbi zbora od sedam stotina pevača, proglašena najboljom i odabrana za hrvatsku himnu.

Dve godine kasnije (1893) "Lijepa naša" svirana je kao hrvatska himna prilikom otvaranja spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku, a 1896. u Moskvi ju je, na Sveruskoj industrijskoj izložbi, pevala grupa Hrvata. Tom prilikom ju je čuo i Maksim Gorki. Budući da mu se svidela, prevodi je na ruski.

Ustaljena duboko u narodu, "Lijepa naša" ostala je hrvatska himna i za vreme stare Jugoslavije. S odašiljanjem prve emisije Radio-Zagreba (15. maja 1926.) počinje tradiciju koja se sačuvala sve do naših dana.

Naime, završetak svakodnevnog programa označavao se izvedbom "Lijepe naše".

Bilo je razdoblja kad je to bilo i jedino javno izvođenje te himne. Iako nije bila službeno suspendovana (ili zabranjena), ona se u posleratnom periodu ne izvodi u službenim prilikama, osim prilikom određenih kulturnih manifestacija.

S vremenom, posebno nakon Desete sednice CK SKH, "Lijepa naša" spontano počinje da se izvodi prilikom službenih manifestacija. Na taj način, iako neslužbeno, postaje himna SR Hrvatske.

Svečana pesma partizana

"Lijepa naša" bila je i ostala i tokom narodnooslobodilačke borbe hrvatska narodna himna. (Ona nije bila himna NDH, kako su ponekad neki pokušavali da je označe. Njena raširenost u narodu, humana i miroljubiva poruka nisu ni mogle biti privlačne jednom fašističkom pokretu i režimu kakav je bio ustaški.)

Bila je to himna Hrvata i Srba, i svih drugih, koji su pošli u partizane, ona je to bila tokom cele narodnooslobodilačke borbe, ona je to ostala i po završetku rata.

Novine "Naprijed" od 5. maja 1943. pisale su:

"Hrlio je Prvoga maja hrvatski i srpski narod iz okolnih sela pod svojim nacionalnim zastavama i slio se s građanstvom grada Otočca da zajedno proslave na velikom zboru dan oslobođenja i dan rada.

Blizu 2000 duša radosno su i ponosno slušali zvuke 'Lijepe naše' i 'Internacionale' ... Posle govora (...) partizanska muzika je odsvirala himnu 'Hej Sloveni' nakon čega je izveden program."

Mesec dana nakon toga, na istorijskom Prvom zasedanju ZAVNOH-a, "Lijepa naša" spontano je zapevana na završetku njegovog rada. Kao hrvatska narodna himna pevana je i na kasnijim zasedanjima ZAVNOH-a.

Danas je za "Lijepu našu" Ustavna komisija Sabora SR Hrvatske predložila da i službeno bude ozakonjena kao himna. Time se potvrđuje njena stoletna tradicija i ugled koji je imala i ima. Ne vadi se iz spomenara, niti je to zastarela romantičarska pesma. Prevladava mišljenje da je ona 1971. jednako slobodarska, miroljubiva i rodoljubiva kao što je bila 1891. i 1941.

Pa, čemu onda primedbe na predlog da "Lijepa naša" postane himna SR Hrvatske?

Sredinom septembra, u Vrginmostu Socijalistički savez opštine organizovao je raspravu o predloženim amandmanima na Ustav SR Hrvatske i tom prilikom je više diskutanata (kako su nas izvestile dnevne novine) izjavilo da prihvara tekst amandmana o himni "Lijepa naša", ali predlaže da se ona dopuni sadržajem iz narodne revolucije, s naglaskom na bratstvu i jedinstvu iskovanom u narodnooslobodilačkoj borbi.

Te su primedbe mesec dana posle (17. 10) na Opštinskom saboru i formulisane (istina, nešto oštrije). Za himnu uopšte, tom prilikom je rečeno da bi morala da slavi revoluciju, izgradnju socijalizma i samoupravnog društva, te bratstvo i jedinstvo kao glavne tekovine narodnooslobodilačke borbe.

Štaviše, "Lijepa naša" nazvana je starom romantičarskom pesmom koja ne odražava stvarnost Hrvatske. Za poslednji stih je naglašeno da je suviše uzak, jer spominje samo hrvatski narod.

Na sednici Upravnog odbora Italijanske unije za Istru i Rijeku (23. oktobra) između ostalog bilo je reči i o predlogu da "Lijepa naša" uđe u Ustav kao himna SR Hrvatske. Zaključeno je da bi tekst "Lijepe naše" trebao da bude usklađen sa sadržajem socijalističke stvarnosti u Hrvatskoj.

Šta kazuju te primedbe? One zapravo odbacuju "Lijepu našu" kao himnu SR Hrvatske, jer u njenom izvornome obliku, koji je u narodu zadržan decenijama, ne nalaze odgovarajući sadržaj današnje stvarnosti.

Treba reći da je "Lijepa naša" izvorno i netaknuta doživela ove dane, usprkos svima nasrtajima na nju. Njena starost ili, bolje rečeno, tradicija, pa čak i njena romantičnost ne čine je manje savremenom i manje vrednom. Njen tekst je u svakom razdoblju bliske prošlosti narod prihvatao. Nikakvim dopunama i promenama teksta ne bi se budilo veće poštovanje jučerašnjih i današnjih dela, niti bi se socijalizmu i samoupravljanju iskazala veća privrženost.

"Lijepa naša" pjevana je u narodu i prenošena s kolena na koleno ne izgubivši ništa od svoje izvorne snage i ugleda. Iako napisana i napisana pre više od jednoga veka, ona ni jednim svojim delom ne umanjuje sadržaj naše sadašnjosti, niti može smetati našoj socijalističkoj opredeljenosti.

Uostalom, i najviša načela ovog našeg socijalizma u njoj su sadržana - sloboda, težnja miru i bratstvo.

Prva i jedina

Zagovornici izvornosti i netaknutosti "Lijepe naše" ne čine to iz neke formalne pobude, iz puke naklonosti tradiciji, nego iz uverenja da je ona, upravo onakva kakva se zna, "neke vrste simfonije celokupnog narodnog života" (kako ju je nazvao Antun Barac povezujući je s mestom i ulogom koju je imala u prošlom veku).

Ustavna komisija Sabora SR Hrvatske predložila je "Lijepu našu" za himnu u njenom izvoronom, a u narodu sve do danas zadržanom obliku. Sada se i ne raspravlja o tome da li treba nešto u njoj menjati, nego o tome prihvata li se za himnu SR Hrvatske ili ne. Opšte je uverenje da ju je narod, u velikoj većini, takvom već prihvatio.

Napomenimo još da su u javnoj raspravi dosta bili isticani i predlozi da se u njen tekst na neki način unese i pomorski karakter hrvatske države. Čulo se to na nekim ostrvima (Visu, Hvaru), ali i u drugim krajevima uz hrvatsku obalu.

U "Hrvatskome nedeljniku" objavljen je i konkretan predlog za izmenu teksta himne s obzirom na takve primedbe.

Predloženo je da se stih "kud li šumiš, svetu reci" prepravi u "sinje more, svetu reci".

Ne ulazeći u analizu pitanja koliko je taj prijedlog prihvatljiv, odnosno koliko su zahtevi za unošenjem elemenata pomorskog karaktera hrvatske države na mestu, prevladava uverenje da ni takve prepravke u "Lijepoj našoj" nisu preporučljive.

Tokom javne rasprave o amandmanima na Ustav SR Hrvatske mogla su se čuti drugačija tumačenja, odnosno drugačijii pokušaji obrane "Lijepe naše" kao hrvatske narodne himne. U tome smislu je naglašavano, da su autori "Lijepe naše" Hrvat Antun Mihanović i Srbin Josip Runjanin.

Takvo tumačenje je u najmanju ruku izlišno. Jer, valja se upitati da li bi vrednost i ugled "Lijepe naše" bio manji da nije tako.

"Lijepa naša" se i bira zato što je ona prva i jedina kroz duge decenije himni hrvatskog naroda, ali jednako tako i Srba i drugih narodnosti koji su Hrvatsku smatrali i smatraju svojom domovinom.

Narod ju je trajno zadržao svojom himnom, uz sve istorijske prekretnice i društvene mene, sigurno zato što je smatrao da je njena vrednost neumanjiva - da je uvek jednako hrvatska, narodna, bratska, patriotska, slobodarska i ponosita.

Napisao: Darko Stuparić (VUS, 1971.)

BONUS VIDEO: SMEJALI SU MI SE KAD SU ČITALI NOVINE: Dečak koji trpi nasilje potresao sve izjavom!

(Espreso.co.rs/Index.hr)