reagovanje
DOBRILO DEDEIĆ: Stigli računi na naplatu, nakon gubitka države i jezika, plišano nam otimaju i CRKVU
Onoga trenutka kada je Andrija Mandić svjesno ugasio Srpsku narodnu stranku, politička priča Srba u Crnoj Gori je zamrznuta i ''donirana'' na makar 15 godina
Srpska crkva od juče i formalno, a od četvrtka i suštinski, u identitetskom obimu ne postoji u Crnoj Gori. Sve se završava, kao i obično — plišano. Odgovornost za to snosi i mitropolit Amfilohije Radović koji treba da pozove narod na ulicu, jer je ulica u i oko državnih institucija otela Srpsku crkvu. To je cijena cirkusa koga su politička elita Srba i crkveni vrh SPC u Crnoj Gori pravili svih ovih godina, kaže Dobrilo Dedeić, predsednik Srpske liste Crne Gore.
Još od vremena kada je presudno podržao Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima 1997. godine i kada je, akcijom ''pištaljka'' učestvovao u rušenju Slobodana Miloševića, nakon čega je beogradski politički talog i goli šljam došao na vlast u Srbiji, mitropolit Amfilohije je nazaobilazni faktor odgovornosti za katastrofalan položaj Srba u Crnoj Gori.
Zato je prirodno što se upravo mitropolit crnogorsko—primorski potrudio da ''spriječi'' Andriju Mandića da se juče kremira u sred Skupštine Crne Gore, iako ovaj to nikada ''naživo'' ne bi učinio. Sem što, naravno, po običaju diže viku za medije u korist rođenog kuma Mila Đukanovića.
Onoga trenutka kada je Andrija Mandić svjesno ugasio Srpsku narodnu stranku, politička priča Srba u Crnoj Gori je zamrznuta i ''donirana'' na makar 15 godina. Kada je Amfilohije Radović, mimo Ustava Srpske crkve, umjesto kanonskih odrednica, počeo na zvaničnim pečatima, odmah nakon pokradenog referenduma, da koristi termin ''Pravoslavna crkva u Crnoj Gori'', ''kumovao'' je sadašnjem podstanarskom statusu Srpske crkve u mafijaškoj državi Mila Đukanovića.
To što je Aleksandar Vučić, kroz stav da je Crnogorska bila autokefalna crkva, poručio Amfilohiju Radoviću da nikada neće biti srpski patrijarh, neprebolni je problem srpskog predsjednika i cetinjskog mitropolita. Ali ne i ostatka Vaseljene.
Andrija Mandić je na vrijeme da održi riječ i da zapali sebe i Skupštinu Mila Đukanovića, sjutra, u četvrtak. U tome ga jedino može spriječiti podsjećanje na vrijeme kada je bio član Saveza reformskih snaga Anta Markovića i branio mir i konfederalnu Jugoslaviju.
Taman kao što će buduća Pravoslavna crkva u Crnoj Gori imati konferederalne veze sa Beogradskom patrijaršijom i drugu, ''dodatnu'', stolicu kod Vaseljenskog patrijarha.
Da Srbi imaju ikakav status u Crnoj Gori, makar i manjinski, a nemaju ga zbog Andrije Mandića, niko nam ne bi oteo crkvu jer bismo bili definisan društveni subjekt u državi. A subjektu se ne otima, otima se sračunato nedefinisanoj ''rulji''. Ovako će nam ubuduće Ana Brnabić posredovati da iznajmimo crkvene objekte koje smo gradili dok su Turci kupili harač na ovim prostorima.
Srbi u Crnoj Gori su prodani i izdani kao gomila jagnjadi na lokalnoj pijaci. Kada sam na vrijeme na to upozoravao, bio sam, od strane etničkih preduzetnika, označen kao ''izdajnik''. Sada su računi došli na naplatu.
Da podsjetim — nakon rasturanja zajedničke države i gašenja nacionalnog poetaster, tadašnjeg SNS—a; izgubljen je srpski jezik, uz opšti politički konsenzus; ulazak u NATO se ''odigrao'' bez jednog protestnog skupa, a gubitak identiteta Srpske crkve, uz Srpsku kuću, odnosno apanažu od tri i po miliona evra.
Zna se ko treba da pozove narod da se ne razilazi sa ulice dok Milo Đukanović ne povuče zakon i dok se ne povuče svima nama sa grbače. Kada je Srpska crkva u Crnoj Gori izgubila misiju stradanja prestala je da bude ono što je u istoriji bila, završava Dedeić, predsednik Srpske liste Crne Gore.
NE PROPUSTITE
BONUS VIDEO:
MORAŠ DA ŠETAŠ, DRUŽE! Konja nije imao ko da izvede, pa je to na sebe preuzeo - pas! (VIDEO)
(Espreso.co.rs)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!
