OVA GRANDIOZNA ZGRADA ODNELA JE ŽIVOTE 16 LJUDI! Mnogi je nazivaju TITOVIM UKLETIM PROJEKTOM

U vreme kada je započela gradnja ovog velikog i monumentalnog zdanja, 1978. godine, grandiozna građevina u Crnoj Gori trebalo je da oda počast palim borcima za slobodu i revoluciju iz Nikšića i njegove okoline.

Trebalo je to da bude posleratna priča o snazi, jedinstvu i pre svega suživotu građana i zgrade, koja izlazi iz okvira ovog grada, i koja je trebala poslužiti kao centar političkih i kulturnih zbivanja na području Jugloslavije.

Dom revolucije u Nikšić u Crnoj Gori deo je niza projekata domova kulture, ali i mesta obrazovanja, od javne važnosti, koji se se na području bivše Jugoslavije gradili kako bi na jednom mestu zadovoljili niz različitih potreba stanovnika. Bilo je u to trenucima au kojima je važno bilo obrazovati građane, ne samo usavršavati i edukovati u poslovnom, već i u kulturnom smislu.

Zgrada koju zbog njene veličine od više od 20.000 metara kvadratnih možemo nazvati grad u malom, nalazi se u centru grada, okružena zelenilom u gradskom parku.

- U kontinuitetu intenzivnog zelenog pojasa konfiguracija Doma fluidno pa ipak artikulirano formira unutrašnji prostor piacete, otvorenog fokusa društvenog života. Prostori umetničkih studija za dramu, muziku, balet, slikarstvo i dizajn te biblioteke i univerzalne predavaonice u troetažnom prostoru ispod staklenog krova sa severnim difuznim osvetljenjem. Rad u studiju stalno je prisutan u vizuelnom prostoru promenade. Pejsaž velike dvorane kluba mladih vešane u vazdušnom prostoru iznad javne promenade mogao bi već u prostornom rešenju predstavljati određenu atrakciju i izuzetnost. Ambijent javnih prolaza kroz Dom je ambijenat gde i slučajni prolaznik usput susreće aktivnosti i zbivanja, gde se može zainteresovati te danas, sutra, participirati u nekoj delatnosti - napisao je Gojko M. Kilibarda u tekstu Dom revolucije u Nikšiću.

Kompleks velike dvorane sa memorijalnim aulom i izložbenim prostorom predstavlja sistem prostorija s nizom namena, koji je moguće sa minimalnim intervencijama prilagođavati stvarnim situacijama, priredbama i događajima, stoji na stranici ateljea slovenskog arhitekta autora ovog monumentalnog projekta Marka Mušiča.

Slični projekti, kao što je i Radnički univerzitet Moše Pijade u Zagrebu, danas Pučko otvoreno učilište, puno manje po svojoj veličini pa tako i zahtevnosti gradnje, dovršeni su i danas su koliko toliko iskorišteni, prenamenjeni i sl. No ovo zdanje u centru Nikšića, možda je i najveća ruševina na prostoru naše regije. Ne samo građevinska, već i ruševina ideje i koncepta radničkih, društvenih domova, koja priča jednu sasvim drugu priču, onu o propadanju vrednih arhitektonskih i društvenih spomenika u državama koje su se razvile iz bivše Jugoslavije.

Arhitekt Mušič osmislio je prostor, gotovo utopijski koncept, koji ni nakon 11 godina gradnje nije završen, nije izgrađen do kraja. Gradnja je započela 1978. godine na površini od tada 11000 m2 kvadratnih. U trenutku završetka gradnje, tj. kraja finansiranja,1989. godine, poput 'čudovišta' koji uništava sve pred sobom, zadnje je poraslo na 22000 m2. No i dalje nije bilo završeno. Do dana današnjeg građevina zjapi prazna, u njene prostore nikada nisu ušli sadržaji koji su bili zamišljeni konceptom.

Danas 41 godinu nakon to je jedna od najopasnijih ruševina u zemlji, u kojoj je život dosada izgubilo 16 ljudi. Njeno trenutačno stanje mogli smo da vidimo u serijalu Betonski spavači, autora Saše Bana, Miljenke Čogelje, Maroja Mrduljaša i Nevenke Sablić, u kojem je prikazan Dom revolucije kao možda i 'najreprezentativniji' projekt nedovršene modernizacije, i trajni podsetnik na društvo koje je htelo više nego što je moglo da realizuje.

U Nikšiću trenutno živi oko 60.000 stanovnika, a potreba za obnovom ovog objekta prisutna je već godinama. Trenutno stanje i zapuštenost rezultat su onoga svega što je u istoriji bivše Jugoslavije od kraja 80-ih i zapisano, raspada, rata, siromaštva no pre svega, ne mogućnosti da se odredi što sada uradi s tim građevinama, produktom jednog vremena. U vreme kada je počela gradnja bio je to ambiciozan projekt za kojeg je bilo upitno što će se s njim na kraju dogoditi. A danas je to projekt kojeg arhitekti pokušavaju na neki način obnoviti, revitalizovati. I to podstaknuti Venecijanskim bijenalom iz 2014. godine, na kojem je u paviljonu Crne Gore prikazan Dom revolucije uz tri kompleksne zgrade posleratnog graditeljskog nasleđa sa potencijalnim mogućnostima razvoja.

- Posleratni period na prostorima SFRJ je iznjedrio preporod koji je jasno ovjeren arhitektonskim i urbanističkim realizacijama, pre svega u velikim gradovima tadašnje Jugoslavije. Kolektivna svest o napretku, uz podršku države kao saveznika u proizvodnji ideja, a inaugurisana delima velikih arhitekata na Jugoslovenskoj sceni, svakako je rezultirala arhitektonskim i urbanističkim opusom koji integrira prostor bivše Jugoslavije u jedno- rekla je Dijana Vučinić, kustostkinja Crnogorskog paviljona.

Upravo Vučinić deo je pobedničkog tima SADA+VUGA iz Ljubljane, HHF iz Bazela i Arhicon iz Podgorice, Boštjan Vuga, Matija Vuković i Vlatko Nikić, koji su predstavili arhitektonsko rešenje za revitalizaciju Doma revolucije. Projekt će se realizovati u nekoliko faza, i to na način da će prostor građanima biti delimično stavljen na upotrebu, dok će deo njega ostati kao neka vrsta izložbenog prostora, očuvan u izvornom delu kakvim je zamišljen.

Oko sudbine ovog mastodonta u Crnoj Gori godinama se raspravlja i razmišlja, oni obični ljudi reći će kako nekako taj prostor uvek dođe na dnevni red u moru onih obećanja pre izbora. Drugi će pak reći kako nudi bezbroj mogućnosti za dodatni razvoj grada kroz sadržaje, poput komercijalnih prostora, ugostiteljskih i kulturnih objekata, konferencijskih dvorana i sl. koji bi i građanima doneli nove sadržaje. Sam će prostor tako biti izgrađen na principu metodologije 10+20+70.

- Ova strategija rekonstrukcije podrazumeva da deset posto ukupne površine objekta budu završeni, do interijera realizovani prostori u kojima su smešteni: cafe, auditorium, prostori za studente i nevladine organizacije, komercijalni prostori i fitnes centar - naglašavaju iz pobedničkog tima.

Ostalih 20 posto bila bi promenada, šetnjica s natkrivenim delom, a najveći dio zdanja, 70 posto njega, ostaće van upotrebe. Ti bi prostori trebali biti sanirani, kako bi se sprečila mogućnost novih povreda, i ostavljeni tako obnovljeni i prazni, do neke nove ideje i mogućnosti upotrebe.

Ambiciozni projekt obnove raditće se u nekoliko faza, ona prva čišćenje objekta i priprema gradilišta, pa zatim sanacija, biće izuzetno zahtjevne, budući da je riječ o kompleksnoj strukturi. Planirani troškovi ili godina završetka za sada nisu poznati.

BONUS VIDEO:

(Espreso.co.rs/Express.hr)