Evo šta da radite ako se nađete oči u oči sa zmijom: Stručnjaci kažu da je samo ovo dovoljno i ona će da ode!

Dolaskom proljeća zmije se bude iz zimskog sna, izlaze iz skrovišta i kreću u potragu za hranom. Toplije dane i ljudi često koriste za boravak u prirodi, pa nerijetko tokom šetnje dođe do nimalo prijatnog susreta.

Sagovornici Portala Analitika, doktorica Ana Davidović-Ljumović i biolog Vuk Iković savjetuju šta da radite ako naiđete na zmiju i kako da se ponašate ako dođe do ujeda.

“Zmije su životinje čija temperatura i aktivnosti zavise od temperature spoljašnje sredine. Jedan od načina preživljavanja nepovoljnih vremenskih uslova kao što je niska temperatura je ulazak u zimski san kada se obično nalaze u različitim šupljinama u zemlji”, objašnjava Iković.

S porastom spoljašnje temperature zmije se bude i izlaze iz zimskog sna, a možemo ih zateći čak i u kućama.

“Zato ih već tokom marta možemo sresti na primorju, a nešto kasnije i u ostalim područjima Crne Gore. Poslije zimskog sna zmije se ponekad pojavljuju u podrumima, tavanima i dvorištima. To su najčešće neotrovne zmije koje još uvijek nijesu pobjegle od čovjeka nakon što im je zauzeo njihovo prirodno stanište”, objašnjava Iković.

Samo tri vrste u Crnoj Gori su otrovne

Teritoriju Crne Gore, kako objašnjava Iković, nastanjuje 15 autohtonih vrsta zmija. Od toga samo su tri otrovnice i to šarka, poskok i šargan.

Kako Iković navodi, šarka i šargan žive iznad 1.000 metara nadmorske visine.

“Poskok, šarka i šargan jesu šarene, ali sve šarene zmije nijesu otrovne. Ove tri otrovnice je vrlo lako razlikovati od svih ostalih zmija. Sve tri naše otrovnice imaju na gornjoj strani tijela izraženu cik-cak šaru. Njihova dužina se najčešće kreće od 50 do 70 cm. Sve odrasle zmije kod nas koje su duže od jednog metra nijesu otrovne, a ujedno su i bezopasne. Radi se o smukovima. Neki od njih mogu biti šareni kao što je leopard smuk, šilac ili prugasti smuk”, pojašnjava Iković.

Kako prepoznati ujed otrovnice

Zmija, kaže Iković, ne treba da se plašimo, ali ne treba ni da ih diramo. Ukoliko nas zmija napada to je, dodaje, posljednji potez na koji se odlučila nakon pokušaja da pobegne od nas.

“Zmija nikada prva ne napada, ne skače, ne trči za nama, ne sisa mlijeko, ne napada krave i ne puši cigarete. Ukoliko sretnemo zmiju koja se kreće treba je sačekati da prođe. Ne treba paničiti ni praviti nagle pokrete jer to može da je uznemiri i da je prisili na samoodbranu. Tada, ukoliko nema gdje da pobegne, zmija će pokušati da nas ugrize”, naglašava Iković.

Napominje da se strah od zmija stiče, odnosno da nije urođen.

“On je koristan u mjeri u kojoj podstiče našu opreznost prema ovim životinjama. Djeca do četvrte godine nemaju strah od zmija, a naknadno im biva prenesen od roditelja i okoline. Stoga kao i svaki drugi strah tako i strah od zmija se može prevazići. Ukoliko ubijemo zmiju nakon par meseci pojaviće se druga jedinka na istom mjestu. Ubijanjem jedne zmije čovjek ostavlja čist prostor za naseljavanje druge. Tako se može desiti da mjesto gde je stanovala neotrovna bude naseljeno otrovnom zmijom”, ističe Iković.

A ujed je, kaže, lako razlikovati. Ukoliko ujede otrovnica, pojašnjava sagovornik, onda na koži ostaju dvije ubodne tačke odnosno rane koje potiču od dva zuba preko kojih se ubrizgava otrov.

“Tačke ujeda su na udaljenosti šest do deset milimetara jedna od druge. Ugriz neotrovne zmije je u vidu 3-4 ogrebotine, koje zarastaju i nestaju za par sati, a najviše za dva dana”, pojašnjava Iković.

Šta raditi ako dođe do ujeda

Ukoliko do ujeda dođe, doktorica u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć, Ana Davidović-Ljumović kaže da se treba udaljiti se od zmije, ne juriti je, ne slikati ili na bilo koji drugi način ugroziti kako ne bi došlo do ponovnog ujeda.

“Dovoljno je da pokušate zapamtiti kako izgleda. Potrebno je pozvati Zavod za hitnu medicinsku pomoc na broj telefona 124 i postupiti po instrukcijama ljekara iz dispečerskog centra Hitne pomoci. Ukloniti sat, nakit, ogrlice ili narukvice sa povrijeđenog ekstremiteta kako otok ne bi doveo do ozbiljnijih komplikacija”, objašnjava Davidović-Ljumović.

Doktorka ističe da ne treba trčati i ne žuriti, kako ne bi ubrzali širenje otrova po telu.

“Treba ostati što mirniji. Ne zasijecati ranu u cilju istiskivanja otrova, kako ne bi povrijedili neki veći krvni sud. Ne pokušavati isisati otrov, ne treba podvezivati ujedeni ekstremitet. Ne podizati ujedeni ekstremitet. Ne piti alkohol, kafu, energetska pića, lekove protiv bolova, niti bilo šta drugo što bi moglo dodatno ubrzati širenje toksina. Ne stavljati led na mjesto ujeda ,niti mesto ujeda držati u vodi”, savjetuje Davidović-Ljumović.

Kada se dogodi ujed, najčešće se uspaničnimo, pa i ne zapamtimo kako izgleda zmija. Dešava se i da građani ne znaju o kojoj vrsti zmije se radi, te da li je otrovna ili ne. Ipak, Davidović-Ljumović ističe da gmizavca ne treba donositi u zdravstvenu ustanovu.

“Nije preporučljivo hvatati zmiju jer može dovesti do ponovnog ujeda. U Crnoj Gori postoje tri vrste zmija otrovnica koje su opasne po ljude: poskok, šarka i šargan. Često se, međutim, dešava da osoba ne može sa preciznošću da odredi kojam vrsta zmije ju je ujela zbog čega se, u medicini, svaki ujed zmije tretira kao ujed zmije otrovnice”, ističe Davidović-Ljumović.

Za razvoj simptoma i znaka, od važnosti su, kako pojašnjava sagovornica, opšte zdravstveno stanje i deo tela na kojem je ujed.

“Izraženiji su ako je ujedena starija osoba, te ona koji se leči od hroničnih bolesti ili dete, ako su ujedi na glavi ili vratu ili ako je zmija ujedom ubrizgala otrov direktno u krvni sud. Mora se imati na umu da su, u slučaju ujeda naših otrovnica, smrtni ishodi izuzetno rijetki, zato ne treba paničiti već na bezbedan način transportovati pacijenta do najbliže zdravstvene ustanove”, napominje Davidović-Ljumović.

Sve zdravstvene ustanove u Crnoj Gori, kako ističe, imaju dovoljno seruma antiviperinuma, kao i druge simptomatske terapije koju primjenjuju u slučaju ujeda zmija.

Šta ako zmija uđe u domaćinstvo

Iković savjetuje šta tada da radimo, ako se neprijatan susret sa zmijom dogodi u našem dvorištu ili u kući.

“U Crnoj Gori ne postoje specijalizovane službe za uklanjanje zmija ali taj posao obavljaju službe zaštite i spašavanja. Ukoliko je zmija u dvorištu prvo ne treba paničiti. Zatim treba baciti neke odjevne predmete ispod kojeg će se zmija sakriti i smiriti. Nakon toga možemo uz pomoć metle odneti zmiju na drugu lokaciju u prirodu koja je oko dva kilometra udaljena od dvorišta”, kaže Iković.

Ako, kako dodaje, dvorište održavamo urednim onda ne ostavljamo postor koji bi zmija naselila. Zato je, poručuje, bitno da je dvoriše uredno pokošeno.

Iković ukazuje i da su zmije višestruko korisne za čovječanstvo.

“Najveći značaj zmija za čovjeka ogleda se u tome što regulišu brojnost populacija pojedinih insekata i glodara, koji su prenosioci mnogih zaraznih bolesti i pričinjavaju određene štete u poljoprivredi. Otrov zmija se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju više od 100 vrsta ljekova. Ovi ljekovi se koriste za različita oboljenja kao što su: tumori, šećerne bolesti i visoki krvni pritisak. Takve zmije su nam potrebne žive, zato se i uzgajaju u posebnim ustanovama”, ističe Iković.

Bonus video:

(Espreso / Novski.me / J.J)