BRANKICA BOLUJE OD TEŠKE BOLESTI, ALI SE SMEJE! Ova žena vodi najveću ŽIVOTNU BITKU jer želi da ŽIVI uz svoju ćerku

Brankica Raković, majka, supruga, ćerka, sestra, prijateljica...hrabro vodi svoju najveću životnu borbu, borbu za sam život.

Ponosno, nasmejano, optimistično, jasno i glasno suprotstavila se karcinomu (iako ona ne želi ni da ga imenuje). Svoju bitku bije javno. Novu frizuru koju ima kao posledicu hemioterapije, upotpunjuje čarobnim osmehom koji zrači snagom, onom majčinskom, jer ona želi da raste uz svoju Lolu.

Svima bi trebalo da bude primer. Uzor. Motivacija. Brankica je jedna od onih žena, od kojih svi možemo da učimo. Kako se živi, bori i pobeđuje. Jer njena pobeda je samo pitanje trenutka!

U jednoj od poslednjih objava na Instagramu, Brankica priča o svom povratku iz bolnice u kojoj je provela 21 dan.

Njenu objavu prenosimo celosti (namerno smo ostavili u izvornom obliku i nismo ispravljali akcenat):

"Plačem cijeli dan.

Od najtužnije sreće na svijetu.

Rasplakaju me vazduh, doručak s bratom, filozofiranje o životu s tatom, Aida, crveni tepisi od papira, neke nove bebe, žene dugih kosa, majke s djecom dok drugo spava u stomaku.

Usrećuju me sve te iste stvari.

Voljela bih da sam kompozitor ili slikar pa da ovo što osjećam pretvorim u nešto što bi izazivalo reakciju tamo negdje gdje bi trebalo da je duša. Riječi su smiješne za to. Ne znaju one šta je životna tuga jedne žene kojoj je život ostario za 21 dan. Kako one mogu prenijeti drhtanje trogodišnjakinje u mojim rukama ili pogled mog tate koji nikad ne plače, kako mogu prenijeti zagrljaj moje Brane koja bi, da ikako može, ponijela moj teret da ne moram ja. Kako bih u bilo šta smisleno mogla prenijeti poruku "Kuća je najljepša kad si ti tu", ili doručak s bratom kojeg ne vidiš 21 dan.

Svi smo odrasli preko noći. Svi ljudi oko mene koji su me u mislima držali za ruku. Moje dijete je u očima ponijelo neku zrelost, neko razumjevanje da mama i tata ponekad ne mogu. To je i srećno i tužno, zar ne?

A crveni tepih od papira, otkud on? Iz vjere grupe žena koje znaju da sam ja već pobjednik ove borbe s govnetom koje misli da je neko i nešto, jer sam ja zvijezda svog života koji je već zdrav samo to još svemiru niko nije javio, jer sam ja ona koja voli frku, balone i cvijeće, lavica, po zvijezdama i opredjeljenju. Jer imam isprepletene ruke i srca svih mojih ljudi koji su svaki dan bili tu pa i ako padnem imam na šta. Jer imam sebe. Ovakvu blentavu.

I ako znate nekog ko baš danas ide na zračenje, ko je juče saznao da nije sam u svom tijelu, ako imate nekog ko je baš sad u bolnici - uradite za njega nešto što vas izvlači iz vaše zone komfora. Uradite za njega/nju nešto što inače ne biste. Skuvajte, nazovite, izmislite vic, iznenadite, budite tu svaki dan. Ova sranja, pardon stanja, liječi samo ljubav. Ona glasna, prkosna, ona što izgleda kao show, ona što pršti kao vatromet. Kasnije ćemo o tome je li to ili nije način, je li to u vašoj prirodi ili nije. A to, zar ne, nije ni bitno?"

Hrabra Brankica zna da je već pobedila!

"Nikad nisam ni posumnjala u svoju pobjedu nad ovim govancetom koji se rakom zove.

Ja sam već pobijedila, samo doktorima niko nije javio.

Čekam samo da dobijem i napismeno tamo negdje za par mjeseci pa da s mirom idem po rozu periku."

BONUS VIDEO: KRATKI ESPRESO 8. emisija

(Espreso.co.rs)