Od ove Bosanke može da uči ceo Balkan: OKANITE SE RATA, KO ĆE ZA VAS DA RATUJE?!

Amela Topuz napiasala je pismo koje je objavljeno među blogovima na portalu "6yka.com".

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Potpuno iskreno govoreći o detinjstvu, svom životu, ratu i gubitku najvoljenijih skrenula je pažnju na apsurd ratovanja.

Prenosimo vam njeno pismo u celosti:

Profesor sporta je vratio druga iz razreda na klupu zato što je došao u trenerci u boji vojne uniforme. Nakon svih dana i noći koje je profesor proveo u rovu, još da mu balavac, koji ni deset godina nema dolazi u takvoj trenerci. To je iskreno jedini potez koji sam zapamtila, obzirom da potezi u sportovima, poput košarke i rukomenta, a koje nam je profesor pokazivao i nisu mi nešto bili zanimljivi.

Prije nekoliko dana na drugi poslani mail sa subject-om „Prijavi se-postani oficir“, sam odgovorila:

Poštovani,

Već drugi put mi šaljete ovaj mail. Zaista ne zanima me ova pozicija.

Hvala.

Lijep pozdrav i ugodan dan!

Amela Topuz

...i nisam imala namjeru ovih dana osvrtati se na sve ove gluposti, idiotluke koji haraju socijalnim mrežama, portalima, željela sam biti pozitivna. Ali u svoj toj pozitivi, vidim, čujem šta ljudi pričaju, pišu... PA DOBRO LJUDI JESTE LI VI NORMALNI?!

Nakon svega što smo prošli, nakon što smo se najeli govana i sa jedne, i sa druge, i sa treće strane, je li nam opet treba sukob da dođemo tobe?!

Koji više crni rat?! Pa pola porodice mi je pobijeno u ratu zbog imena, da još uvijek tragam za njihovim kostima. Koga sada trebam da izgubim, za kime sada treba da tragam?!

Nakon Žuča i Treskavice, nakon čišćenja zgrada od razbijenih stakala od granata i vrijednog rada bez dana upisanog radnog staža, mog ste oca sa svojom „samo daj meni“ politikom, koju ste krojili kao tzv. podrumaši, otjerali u „bijeli svijet“ da „rinta“, da obezbijedi normalan život svojoj porodici.

Nakon silnih stipendija i pohvala, desetki upisanih u indexu, moje prijatelje ste također poslali da traže svoje zaposlenje po „bijelom svijetu“, jer vaša djeca koja se ne znaju okrenuti za sobom, postali su preko noći „traženi radnici sa iskustvom“ u javnim kompanijama, sa kupljenim diplomama iz drugog entiteta, jer na fakultetim u Kiseljaku i na Sokocu nije vam bilo važno koji se jezik izučava, kojim pismom se piše...

I ne samo moje, mnoge ste nogom šutnuli zajedno sa koferima preko granice. 80.000 mladih je otjerano iz ove lijepe zemlje.

I ko će za vas da ratuje?! Ko će za vas uzeti puške?! Za vaše guzice, za vaše vile, za vaše četverosobne stanove u centru grada, za vaš Audi sa tamnim staklima sa alu felgama i top opremom, za vaše ilegalno sazidane vikendice na obroncima naših planina, za vaše direktorske pozicije bez objavljenog konkursa?!