Priča o Novopazarcu koji je Lepu Brenu spasio sigurne smrti: Čuo sam vrisak, bila je sva u krvi!

Bajro Džigal je rođen 1945. godine na Hadžetu. Tu gde je rođen živi i dan danas sa svojom suprugom. Provodi penzionerske dane, nakon četrdeset godina radnog staža u "Sekciji", prisećajući se mladalačkih dana.

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

1965. godine, nakon položenog vozačkog ispita, počinje sa radom u "Sekciji za puteve" kao vozač čuvenog "Malotovca".. 1980. godine je počeo da vozi "ZIL" na terenu oko Kopaonika i potkopaoničkih sela..

Jednog vikenda, subota je bila, Jat je organizovao zabavu za svoje radnike, u svojim objektima. Bila je hladna, zimska decembarska noć, a hoteli na Kopaoniku prepuni.

Brena i Slatki Greh su mesecima unapred najavljivani. Turisti navalili na Kopaonik, ko ludi, prenosi priču Bajro Džigal.

"Ja sam bio dežurni vozač na Kopaoniku. Vozio sam "ZIL".. Dok sam išao iz pravca Brusa ka Kopaoniku, bilo je negde oko 20 sati, duboki mrak a na putu sneg, led i debeli minus. Primetio sam sa leve strane svetla automobila u provaliji. "ZIL" sam zaustavio i spustio se do provalije. Kada sam se primakao vozilu, začuo sam vrisku ljudi. Prepoznao sam Lepu Brenu, dok ostale članove Slatkog Greha nisam znao", priča Bajro.