Arkanov ubica se pojavljuje u Vidimo se u čitulji: Znate s kojom ekipom? Prepoznajete ga? (FOTO)

Život Dragana Nikolića Gagija se nije mnogo razlikovao od života drugih "opasnih momaka" sa beogradskog asfalta devedesetih: niz bežanja u inostranstvo i povrataka u Srbiju, rešetanja po klubovima i sve duži spisak prijatelja u čituljama. Ipak, njegov život danas nije nimalo onakav kakav biste očekivali od nekadašnjeg pripadnika kriminalnog klana.

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Prvi put je otišao u inostranstvo sa 18 godina. U avanturu je posle završene srednje škole poveo najboljeg druga, mlađeg Pirketa, sa kojim je "pekao zanat" u Austriji, Nemačkoj i Italiji. Potom je ponovo otišao početkom devedestih. I još jednom, deset godina kasnije. Koliko god su ga neprilike u kojima je ovde bio terale na beg u inostranstvo, toliko ga je rodna zemlja zvala sebi nazad. I sada je sigurno da neće otići nikud.

Bio je oktobar 1990. i Beogradom je kružila priča jedne devojke da ju je maltretirao Nikolićev prijatelj Petar Milošević. Tom dečku iz "suparničke ekipe", kako je Gagi pričao, namestili su sačekušu: zapucali su na njih četvoricu i jednog od njih pogodili u glavu, a sam Milošević je pogođen u pancir i ruku. Utrčali su u kola i pobegli, a potom ušli u obližnji kafić "Feniks" i opet pucali. Bila je to Gagijeva prva ozbiljna pucnjava, a momci sa kojima ju je izveo ostali su mu prijatelji i narednih godina, tih turbulentnih devedesetih.