Hrvati nam otimaju Andrića: Nikada nije bio pravoslavac, a zbog švalerke je izbačen iz masonske lože!

“Za mene je najbolje kad ja pišem, a ne govorim i kad se o meni ne piše i ne govori.”

OK, znate da Espreso ima aplikaciju. Niste znali da je od danas još bolja!

Tako je u autobiografskim zapisima ‘Znakovi pored puta’ uzalud govorio jedini našknjiževni nobelovac Ivo Andrić, koji će uoči Interlibera dobiti prvu hrvatsku monografiju nazvanu ‘Gospodar priče’ iz pera akademika Krešimira Nemeca, a u izdanju Školske knjige, piše Večernji.hr. Ovaj portal piše o “opsežnoj i intrigantnoj knjizi”, kojom Školska knjiga zaključuje svoj veliki poduhvat, štampanje Izabranih dela Ive Andrića. Nemec se potrudio da sklopi što je moguće precizniju Andrićevu biografiju iako su i tu neke nepoznanice ostale nepoznanice. Andrić je za života pažljivo skrivao svoju intimu, imao je malo prijatelja, vrlo uzak krug rođaka... Otac mu je umro kada je imao samo pet godina (a pre toga je napustio Andrićevu majku Katarinu i sina), deda po majci Antun Pejić obesio se u sarajevskoj bolnici 1894. godine...

Rođenje Ive Andrića upisao je u matici rođenih Crkve Svetoga Ivana Krstitelja u Travniku župnik Juraj Pušek pod rednim brojem 70. Tu je zapisano da je Ivan Andrić, zakoniti sin upravnika Antuna Andrića (1863 – 1896.) i majke Katarine (rođene Pejić), rođen 9. aprila u Travniku u Ulici Zenjak br. 13, kršten u katoličkoj crkvi. Andrić je bio i ponavljač sedmog razreda sarajevske Gimnazije, mason, diplomata, predsednik tajne đačke protivaustrijske organizacije Hrvatska napredna omladina, ali i član Stojadinovićeve Jugoslovenske radikalne zajednice, ambasador Jugoslavije kod Adolfa Hitlera, ali i predsednik Saveza književnika Jugoslavije nakon Drugog svetskog rata i član Komunističke partije, alinikada Titov intimus poput Miroslava Krleže.

Akademika Nemeca “Večernji” pita da li je utvrdio mesto piščevog rođenja i koje je pravo Andrićevo ime, Ivo ili Ivan? “Mesto rođenja Ive Andrića ostaje i dalje neodređeno. Dovoljno je pogledati piščeve biografije i podatke po leksikonima ili enciklopedijama: podjednako se navode i Travnik (mahala Zenjak) i Dolac. Teško ćemo doći do prave istine, a možda je nije znao ni sâm Andrić. Možemo prihvatiti ono što imamo, a to je krštenica u kojoj piše da je rođen u Travniku. U restauriranoj kući u Travniku danas je, kao što je poznato, i piščev spomen-dom. Andrić je kršten kao 'Ivan', a to ime se navodi i u njegovim školskim svedočanstvima. Posle je 'Ivan' ostao samo za kućnu, porodičnu upotrebu, dok se kao javna osoba Andrić potpisivao kao 'Ivo'. Samo na naslovnici prvog izdanja knjige ‘Put Alije Đerzeleza’ stoji ‘Ivan Andrić’, zbog čega je pisac poslao beogradskom izdavaču Cvijanoviću protestno pismo iz Rima: ‘Pa ne znam ko mi nadenu novo ime Ivan (?!) kad se ja kao pisac i kao ukazno lice pišem Ivo.'