SRPKINJA IZ CRNE GORE DAN PRE IZBORA POSLALA PORUKU MILU: Sve ste mi uzeli, a sad kažete da ovde nema mesta za nas!

Srpkinja iz Crne Gore Biljana Keković Joksimović dan pred izbore poslala je poruku Milu Đukanovicu i Dušku Markoviću. Njen status prenosimo u celosti:

Ne znam kako bih vam se obratila, ali nekako moram. Predsedniče i Premijeru Crne Gore, ne mogu ni jednom ni drugom reći gospodine jer biti gospodin, podrazumeva biti kulturan, vaspitan, lepih manira, odmjerenog obraćanja, uvažavanja, poštovanja...a to ne bih mogla reći za vas.

Odavno, a ovih dana naročito, pljujete, zastrašujete i prijetite svom narodu. Obraćanja su vam puna mržnje, netrpeljivosti i sijanja straha. Ne plašim se, ali su me vaše poruke duboko uvrijedile kao čovjeka, građanina, majku, učiteljicu, patriotu i osobu koja voli i uvažava sve ljude bez obzira na različitosti.

Ja, kao građanin ove zemlje, nikada nisam bila prošlost, sadašnjost, a neću biti ni budućnost moje rodne grude, dok ste vi na vlasti. Ni ja, a ni moja djeca. Njih četvoro, zamislite.

Rekoste, da za nas neće biti mesta u Crnoj Gori, a i onako da smo jedva u njoj, tek krajičak nje nam je na raspolaganju, onoliko koliko su naši roditelji, suprug i ja, a sada i sama djeca, uspjeli da poštenim, odgovornim, neprekidnim trudom i radom stvorimo. Onoliko koliko smo uspjeli da sačuvamo, održimo i zadržimo živeći, školujući svoju djecu, lečeći se. A to je tek toliko da smo mogli i i dalje možemo, više nego skromno, ali srećno da živimo.

Želim da vas pitam, kako ja to ugrožavam Crnu Goru? Kako tvrdite da je ne volim? Po čemu ste zaključili da je ugrožavam? Kojim postupcima ja ugrožavam njenu državnost, teritorijalnu cjelovitost i bzbjednost? Na koji način sam bilo kojeg mog sugrađanina uvrijedila na vjerskoj, nacionalnoj ili partijskoj pripadnosti?

Nisam ništa od toga, nikada. Ničim je nisam urušila, ništa ukrala, pronevjerila, poklonila ili prodala. Čuvam svoje, a tuđe ne diram. Možda mislite da je roditi se, živjeti, školovati se, rađati, odgajati djecu, radeći, pomagat se, neprilično za građanina ove zemlje.

Meni i mojoj deci, porodici, a i većini prijatelja je sve nedostupno, u ovoj mojoj, našoj zemlji. Ne idemo na ljetovanja, zimovanja, ne obilazimo ni svoju, a kamo li strane zemlje, nemamo ni pasoše. Nemamo stanove, vikendice. Ne putujemo, ne odmaramo se, ne šetamo, mi radimo da bismo živjeli i živimo da bismo radili. Ali, pošteno.

I ako mislite da ja ne zavređujem da budem građanin ove zemlje, varate se. I ako ste ubeđeni da je vi više volite od mene, prevarili ste se. I to samo zbog toga što glasam nekog drugog, a ne dps. Sve ste mi oduzeli, osim prava na rad. Školujemo se i liječimo o svom trošku. Deca nam rade za bijedne plate, bez osiguranja, bez budućnosti i nade. A nisam ništa dobila ni od ovih drugih, čisto da znate. Ni stan, povoljan kredit, mjesto u upravnom odboru ili nešto slično. Dakle, ne opredjeljuje me materijalno kao vas, na primer.

I sve je nekako moglo proći do sada. I to što ste uništili industriju, posjekli šume, zarobljavate rijeke, zadužujete, rasprodajete našu zemlju, bogatite se dok mi grcamo u siromaštvu, zavađate nas... Sve do želje da nas i duhovno slomite. Da nam zatrete veru i trag viševekovnog postojanja i trajanja. E to je zaboljelo, ranilo nas, ali nas je i ujedinilo, osvijestilo i ohrabrilo. Na tome vam se iskreno zahvaljujem.

Time ste dokazali da svaka nevolja rađa nešto dobro. Koliko ste vi bili žustriji, goropadniji, toliko mi složniji i istrajniji. Bog i crkva nas uče međusobnoj ljubavi, miru, staloženosti, strpljenju. Strpljenja smo imali najviše. Vjera i nada u bolje, ljepše su nas održale. Vi i to uništavate, otimate sve što je sveto. Čak i ljudske duše jer ih kupujete.

Zato nemojte da nas plašite. Ne bojimo se. Ne branite naše od nas, vratite nam naše od vas i od svih onih kojima ste rasprodali sve što je naše, a vi se ponašali kao da je samo vaše. A ono što je nekada bilo i vaše, crkva i vjera, a sada je samo naše, nemojte otimati jer je naše zato što vjerujemo, volimo, molimo se.

I zato, kada ostanete sami sa sobom, nije tako, zamislite kako živi jedan običan građanin zemlje kojom vladate, razmislite o svojim postupcima kojima ne sudi ni jedan sud, već Bog. Uvijek smo s Bogom uz nas. Tako će biti i u nedelju.

Bonus video:

(Espreso.co.rs/Novosti)