Tri pesme Leonarda Koena u prepevu Mehmeda Begića

SUZANNE

Suzanne te vodi dole

do svoje kuće kraj rijeke

možeš čuti brodove dok plove

možeš provesti noć pokraj nje

I znaš da je napola luda

ali baš zato želiš biti tamo

a ona te hrani čajem i narančama

što dolaze iz daleke Kine

i kad odlučiš da joj kažeš

da nemaš ljubavi za pokloniti

stavlja te na svoju talasnu dužinu

i prepušta rijeci da odgovori

kako si joj uvijek bio ljubavnik

I želiš s njom putovati

želiš putovati naslijepo

i znaš da ti može vjerovati

jer si dotakao njeno savršeno tijelo svojim umom

I Isus je bio mornar

kad je hodao po vodi

proveo je mnoge dane gledajući

sa svog usamljenog drvenog tornja

i kad je bio siguran

da ga vide samo utopljenici

rekao je "Svi ljudi će mornari biti

dok ih more ne oslobodi"

ali on sam se slomio

mnogo prije no se nebo otvorilo

porican, skoro čovječan

potonuo je ispod tvoje mudrosti kao kamen

I želiš s njim putovati

želiš putovati naslijepo

i misliš možda ćeš mu vjerovati

jer je dotakao tvoje savršeno tijelo svojim umom

Sad te Suzan uzima za ruku

i vodi na rijeku

obučena je u dronjke

i perje sa tezgi Vojske Spasa

I sunce se slijeva poput meda

na našu damu iz luke

I pokazuje ti gdje da gledaš

kroz smeće i cvijeće

Heroji su u morskoj travi

djeca su u jutru

oni teže ka ljubavi

tome će zauvijek težiti

dok Suzan ogledalo drži

I želiš s njom putovati

želiš putovati naslijepo

i znaš da joj možeš vjerovati

jer je dotakla tvoje savršeno tijelo svojim umom

UČITELJI

Sreo sam ženu jednom davno

Njena kosa crna koliko može biti crno

Jesi li ti učiteljica srca

Odgovorila je nježno Ne

Sreo sam djevojku preko mora

Zlatne kose koliko može biti zlatna

Jesi li ti učiteljica srca

Da ali za tebe ne

Sreo sam čovjeka koji je pamet izgubio

Na izgubljenom mjestu koje moram naći

Prati mene mudri čovjek reče

Ali je krenuo naopačke

Ušao sam u bolnicu

Gdje niko nije bio bolestan niko nije zdrav

Kad su sestre uveče otišle

Nisam mogao hodati

Stiže zora zatim dođe podne

vrijeme večere

oštrica skalpela leži pokraj moje kašike

Neke djevojke su greškom zalutale

U nered što skalpeli načiniše

Da li ste učitelji moga srca

Mi učimo srca stara da se lome

Jednog jutra probudih se sam

Nestadoše sestre i bolnica

Jesam li rezan dovoljno, moj Gospode

Dijete, kost si sada

Jeo sam i jeo i jeo

Nisam obroka propustio

Koliko li koštaju ovi obroci

To ćemo ti u mržnji naplatiti

Mrzio sam svako mjesto

Svaki posao svako lice

Neko mi dade želje

Ja zagrljaj poželjeh

Zagrli me nekoliko djevojaka,

onda Me muškarac zagrli

Je li moja strast savršena

Ne, još jednom sve ponovi

Bio sam zgodan, bio sam snažan

Znao sam riječi svake pjesme

Da li ti se svidjelo moje pjevanje

Ne, otpjevane riječi su pogrešne

Kome se to obraćam ja

Ko odnosi dolje ispovijesti moje

Da li ste vi učitelji moga srca

Mi učimo srca stara da se odmore

Učitelji jesu li lekcije završene

Ne mogu podnijeti niti jedne više

Smijali su se i smijali i smijali i rekli

Pa dijete, jesu li su tvoje lekcije gotove

Jesu li su tvoje lekcije gotove

ZBOGOM MARIANNE

Dođi na prozor, dragana

želim čitati iz tvoga dlana

smatrao sam se nekakvim cigančićem

dok me kući nisi odvela

Zbogom, Marianne vrijeme je da počnemo

smijati se i plakati i plakati i smijati se zbog svega iznova

Znaš da volim sa tobom živjeti

ali ti činiš da toliko toga zaboravim

zaboravljam moliti za anđele

i anđeli zaboravljaju moliti za nas

Sreli smo se skoro mladi

dole u zelenom parku jorgovana

bila si uz mene kao da sam razapet

dok smo kroz tminu puzali

Sva tvoja pisma govore da sad si uz mene

Zašto se onda osjećam tako sam

Stojim na rubu dok tvoja fina paukova mreža

moje je zglobove za stijenu zaplela

Sada trebam tvoju skrivenu ljubav

hladan sam poput nove britve

Otišla si kad rekoh da sam radoznao

Nikad nisam tvrdio da sam hrabar

O tako si lijepa vidim odlaziš i mijenjaš ime ponovo

baš kada se penjem na ovu planinu da operem oči na kiši

Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam

Tvoje tijelo živi u svim morima

Kako to da si svoje vijesti dala svakome

kada su bile tajna samo za mene

Zbogom, Marianne vrijeme je da počnemo

smijati se i plakati i plakati i smijati se zbog svega iznova

Bonus video: