PETAR TOPALOVIĆ (SOPOT): Muzika je jedna od stvari koje okupljaju ljude i zato sam srećan što sam dio nje

Sopot ponovo stvara - kako je do toga došlo i kada ćemo čuti neki novi album?

Imali smo pauzu u aktivnom radu grupe. Članovi su se oženili, došla su djeca, a sa tim i snalaženje oko egzistencije. Sve to uticalo je na samu grupu. Međutim, sa radošću mogu reći da smo posložili stvari i krećemo ponovo da aktivno djelujemo. U narednom periodu naš fokus će biti na izdavanju singlova. Na kraju ćemo ih objediniti u četvrti album.

Kakva je duhovna i kulturna atmosfera u Banjoj Luci sada i da li pogoduje stvaranju?

Od kako su popustile mjere samoizolacije ljudi su doživjeli olakšanje i polako se vraća normalan život. Mada još uvijek ima i nesigurnosti i zebnje oko toga šta nas čeka u narednom periodu. Ta pomiješana atmosfera u gradu je jako inspirativna za stvaranje, barem nama. Što se tiče kulturne atmosfere ljudi su željni da idu na koncerte, u pozorište, muzeje, biblioteke, bioskope. Prosto su željni slobodnog kretanja, okupljanja i kulturnog uzdizanja.

Zašto nikako ne čujemo još neki stvaralački glas iz Banjaluke koji bi pre svega potrajao poput Sopota i ostavio dublji trag? Bilo je zanimljivih muzičkih pojava iz Banjaluke, ali sve su ostale kratkog daha, osim vas. Šta je razlog tome?

Bilo je i uvijek ima sjajnih stvaralaca u gradu. Problem je što mi nemamo infrastrukturu muzičke industrije koja bi podržala i promovisala naše grupe u regionu i šire. Tako da je svaka grupa ostavljena da se sama snalazi.

Kada u nečijoj muzici danas čujemo etno motive, to najčešće izaziva sumnju zbog svih onih, da ih ne imenujemo, koji su na postjugoslovenskom prostoru zloupotrebili etno muziku u nečasne svrhe. Šta je ekipu iz Sopota inspirisalo da se ipak upusti u fuzionisanje etno motiva sa elementima savremene pop kulture? Da li ste vi to pokušali da odete ka praslovenskim korenima, a ne samo ka onome što "narod voli"?

Tragajući za autentičnošću u muzičkom izražaju mi smo rješenje našli u tome da koristimo elemente sopstvenog kulturnog nasljeđa i kombinujemo ga sa savremenim muzičkim pravcima. Nije nam cilj da bude dominantan element već više kao začin, kao nešto što će napraviti atmosferu u pjesmi. Vrlo pažljivo to koristimo jer smo svijesni da je vrlo tanka linija između skrnavljenja i obogaćivanja nasljeđa.

Vim Venders je poodavno, 1992, u filmu "Do kraja sveta" poručio da stvarni kraj sveta neće doneti nikakva bomba ni kataklizma, već prosto ukidanje zajedništva među ljudima i zatvaranje u sve manje i manje a međusobno izolovane horde. Internet nam još uvek funkcioniše, ali jedan "običan" i ne naročito opasan virus bacio je na kolena celokupnu muzičku industriju i sve ono zajedništvo koje je ona uspevala da izgradi među ljudima i narodima. Svaki muzičar dobro zna da bez živog dodira sa publikom to što se snima i objavljuje ne vredi mnogo. Da li će ovaj prekid komunikacije koji je izazvala korona imati trajne loše ili ipak i poneku dobru posledicu? Svi smo sada širom sveta gladni žive muzike.

Ne vjerujem da će svijet biti isti pa tako ni muzička industrija. Vjerujem da će biti i loših i dobrih posljedica. Slažem se da bez živog dodira sa publikom grupa ne može da uči ni da raste. Ne mogu da osjete udar energetskog talasa koje publika zna da proizvode kada se dobro provodi niti hladnokrvnost publike kada im se baš i ne dopada to što čuju.

Kada se ljudi saberu tu postoji ogroman energetski potencijal, a individua posjeduje mali energetski potencijal. Ko onda ima više šanse da preživi buduće nedaće? Sama ta činjenica mnogo govori. Zato smatram da je zajedništvo ljudi važan faktor budućnosti i da se sve više trebamo analitički osvrtati prema procesu otuđenja u društvu. Muzika je jedna od stvari koje okupljaju ljude i zato sam srećan što sam dio nje.

Bonus video: