Foto: Printscreen/Youtube/Jelena Culibrk

sećanje

Juga je uzdizala do zvezda, a njen kraj niko ne bi poželeo: Dotakla i nebo i ponor, tragedija jedne mladosti

Ostavila je neizbrisiv trag u muzici na našim prostorima

Objavljeno: 18.09.2024. 19:47h

Danas se navršava tačno 22 godine otkako je preminula Margita Magi Stefanović, legendarna princeza rok talasa koja je očarala mnoge svojom lepotom, harizmom i talentom. Njena muzika dotakla je srca ne samo ljubitelja rok zvuka, već i šire publike, ostavljajući neizbrisiv trag u bivšoj Jugoslaviji.

Ona je bila ključni deo beogradskog boemsko-umetničkog kruga, a njena saradnja sa članovima grupe EKV dodatno je učvrstila njen status u muzičkom svetu. Kao školovana pijanistkinja i kompozitorka, Magi je imala umetničku dušu koja je inspirisala generacije.Nažalost, njena životna priča imala je tužan završetak - preminula je sama, bez doma.

- U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji deo sam upravo ja. I to ne zbog kakve psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim oblastima umetnosti i života - tvrdila je jednom prilikom Magi.

U Srednjoj muzičkoj školi "Josip Slavenski", zajedno sa Ivom Pogorelićem, maturirala je kao najtalentovanija pijanistkinja, nakon čega je dobila poziv za nastavak obrazovanja na prestižnom konzervatorijumu u Moskvi. No, sjajnu priliku odbila je zbog majke, kojoj se nije svidela ideja da Magi u tim godinama ode od kuće.

Margita je nastavila da istražuje život, svirala je klavir i upisala je Arhitektonski fakultet u Beogradu. Diplomirala je 1982. godine i upravo se tada, zajedno sa svojim momkom Srđanom Vejvodom, sve više zagrevala za beogradsku andergraund scenu pa je krenula u potpuno drugom smeru.

U proleće iste godine preko svog rođaka, gitariste Gagija Mihajlovića, upoznala je Milana Mladenovića, a ubrzo nakon toga na jednoj od proba tadašnje grupe "Katarina II" pozvana je u bend u kojem je ostala sve do kraja 1994. godine, odnosno do Mladenovićeve smrti, koja je, ujedno, označila i kraj postojanja pravog EKV-a.

Istovremeno je učestvovala u stvaranju albuma mnogih jugoslavenskih bendova, među kojima su i "Karlowy Vary", "Elvis J. Kurtović & His Meteors", "Van Gogh" i "Babe".

Komponovala je muziku za filmove "Prvi put s ocem na jutrenje", "Vera Hofmanova", "Povratak Vuka Alimpića", "Plavi plavi", a učestvovala je i u pozorišnim produkcijama "Klasni neprijatelj" i "Tri sestre".

Na poziv reditelja Gorana Markovića, oprobala se i kao glumica 1985. godine u ulozi Dragane u filmu "Tajvanska kanasta".

Nakon Mladenovićeve smrti, nastavila je da svira u bendu "Kurajberi" te gostovala na albumima "Glisersa", "Ziona" i "Direktora", a 1995. godine, zajedno s grupom mladih beogradskih muzičara, formirala je bend EQV i objavila album pod nazivom "Ti si sav moj bol", inspirisan poznatom pesmom "Ekatarine Velike". Za klavijaturama je nastupila i na nekoliko unplugged koncerata "Električnog orgazma", a njen poslednji rad vezan je za pozorišnu predstavu "Kaput mrtvog čoveka" iz 2002. godine.

Sve njene uspehe godinama je pritiskala borba s teškim narkoticima, koja je postala još intenzivnija kada joj je 1996. preminuo otac. Pokušavajući da ih se oslobodi, prodala je porodični stan i u predgrađu Beograda kupila dva manja, a ostatak novca iskoristila za putovanje u Indiju. Želja da u dalekoj zemlji u potpunosti promeni način života, bila je još jedan neuspeli pokušaj pa je po povratku kući povukla nove teške poteze. Prodala je oba stana i ubrzo potrošila sav novac te postala beskućnica.

Potpuno nemoćna i osamljena, poslednje godine života provela je u napuštenoj garaži u Borči, a zatim u skloništu za beskućnike na Voždovcu. Bila je osuđena na milost prolaznika, humanitarnu pomoć i mrvice hrane koje su joj s vremena na vreme donosili njeni fanovi.

Margita Stefanović smeštena je u avgustu 2002. na Infektivnu kliniku u Beogradu, gde je preminula 18. septembra. Imala je 43 godine i bila je poslednja članica iz originalne postave grupe EKV-a.

Bonus video:

(Espreso/24sedam/Olga Tomić/prenela:B.S.)