TRAGIČNA PRIČA KOJA SE KRIJE IZA MOSTA LJUBAVI U VRNJAČKOJ BANJI: Sudbine dvoje mladih KIDA DUŠU, strašnija je...

Da čuvena srpska pesnikinja, Desanka Maksimović, nije zapisala spomen na događaj, koji su prepričavali tadašnji stanovnici Vrnjačke banje, sva je prilika da ne bi postojao ni Most ljubavi, koji je danas jedna od poznatijih atrakcija ovog mesta.

Uz to, verovatno se ne bi vratio u modu ni običaj “zaključavanja” ljubavi, po kojoj je ovaj banjski lokalitet nadaleko poznat.

Ali, idemo redom...

Priča o ljubavi dvoje Vrnjčana

Slučajno ili ne, tek prilikom jedne od poseta Vrnjačkoj banji, desilo se da čuvena srpska pesnikinja čuje priču meštana o tragičnoj sudbini učiteljice Nade, koja je čekajući svog voljenog da se iz Prvog svetskog rata vrati, svakog dana na istom mestu, jednostavno kopnila, dok nije preminula.

I tako je nastala jedna od ljubavnih pesama Desanke Maksimović, koja je ostala da i danas svedoči o njihovoj tragičnoj ljubavi.

Iako ništa nije slutilo na to da će se ljubav učiteljice Nade i oficira Relje okončati tragično, sudbina je ipak imala drugačiji plan.

Izbio je Veliki rat i Relja je, budući oficir, otišao da brani otadžbinu. Njegova voljena je imala običaj da ga svakoga dana u isto vreme čeka na mestu njihovih susreta - danas Most ljubavi u Vrnjačkoj banji.

Kako navodi TO Vrnjačka banja, Relja se borio u Grčkoj i tamo je sreo onu, kojoj je, ipak odlučio da pokloni srce, zaboravivši na Nadu, sa kojom je raskinuo veridbu. Iako postoji i nešto drugačija verzija, prema kojoj se o njegovoj sudbini ne zna baš mnogo, osim da se u njegovom životu ipak pojavila neka Grkinja, koja ga je osvojila.

No, bilo kako bilo, Nada je od prevelike tuge za svojim voljenim, prerano otišla na onaj svet.

Most ljubavi i ljubavni katanci

Još u to doba su mnoge mlade Vrnjčanke, u želji da sačuvaju od zaborava priču o ovoj tragičnoj ljubavi, sa jedne strane, a sa druge da osiguraju da će njihova ljubav trajati, jednostavno počele da donose katance i kače ih na ogradu mosta, na kome su se Nada i Relja sastajali. A da bi simbolika bila potpuna, one su imale običaj da na katanac ispišu svoje i ime svog voljenog, te da u Vrnjačku reku, koja protiče ispod mosta, potom bace ključ, verujući da će tako zaista uspeti da sačuvaju svoju ljubav od tako tragične sudbine.

I kako je vreme odmicalo, tako se ovaj običaj izgubio. Sve dok Desanka Maksimović nije napisala “Molitvu za ljubav”, u kojoj je opevala ovu tragičnu ljubav.

Danas je gotovo nezamislivo da bilo koji posetilac Vrnjačke banje ne ispoštuje tradiciju i simbolično ne “zaključa” svoju ljubav. Pa čak i ako neko to ne uradi, obično prošeta do Mosta ljubavi, ne bi li video kako izgleda mesto na kome je ova ljubavna priča, sa tragičnim završetkom, počela.

Bonus video:

(Espreso/Ona.rs/ Prenela V.A)