živE od poljoprivrede i stoke
IVAN IZ ŠATRE JE JEDAN OD RETKIH KOJI JE OSTAO NA SVOM OGNJIŠTU: U pustom SELU živi sa suprugom i PETORO DECE!
Kako je škola malo dalje od njihovog sela, do nje odlaze ali i dolaze pešice, traktorom i taksijem
Iako su u potrazi za mirnim životom iz Topličkog okruga, koji deli 105 kilometara dugačku administrativnu liniju sa Kosovom i Metohijom mnogi otišli sa svojih ognjišta, ima onih koji su čvrsto rešeni da tu ipak ostanu. Jedan od njih je Ivan Radoičić i njegova sedmočlana porodica.
Ivan Radoičić iz Šatre kod Kuršumlije jedan je od meštana koji ne planira da ide iz svog sela. Zajedno sa svojom suprugom, majkom i petoro dece bori se da se ovo selo ne ugasi. A kako hladan vetar sa okolnih planina najavljuje skori dolazak zime, obezbeđivanje ogreva trenutno je najvažniji posao u planinskom selu Šatri.
"Sprema se zima polako. Moraju drva da se spreme. Njegovo je vreme sad, jesen, jeste još lepo, ali sad kad ga okiša, gotovo je", kaže Ivan Radoičić iz Šatre.
Ivan je jedan od retkih mlađih ljudi koji je ostao na ovim prostorima. Sa suprugom i majkom, podiže petoro dece. Žive uglavnom od prodaje stočarskih proizvoda i onoga što sami proizvedu.
"Imam dvanaest govedi, sa telacima, 160 ovaca, koze. Sir prodajemo, ali neće ovde niko da dolazi za mleko, mala je to količina", kaže Ivan Radoičić iz Šatre za RTS.
Dodaje da je malo domaćinstava koja na ovom području proizvode sir.
"Malo, nema ni stoke. Sve su zatvorena domaćinstva, ima neki penzioneri dolaze leti. Samo da ima naroda bilo bi bolje, ali nema", objašnjava on.
Oko stoke i poljoprivrede pomažu i najmlađi
U domaćinstvu posla ima za sve ukućane. Koriste lepo vreme za ispašu stoke, kako bi što više pripremljene stočne hrane sačuvali za zimu.
"Ceo dan čuvam stoku, do mraka. Organizuje se dan, od ujutru do uveče ima posla", kaže supruga Snežana Radoičić za RTS.
Što se tiče najmlađih članova porodice, kada nisu u školi ili predškolskom, svako pomaže prema svojim mogućnostima. Posebno Anđela, koja je najstarija ćerka i koja već savladala i sve veštine upravljanja traktorom i poljoprivrednim mašinama.
"S tatom na livadu kad smo išli, on mi je davao da vozim i vremenom, naučila sam. Sad mogu sama, sve što treba. Sad smo radili silažu, ja sam pomagala", priča Anđela Radoičić.
Kako je škola malo dalje od njihovog sela, do nje odlaze ali i dolaze pešice, traktorom i taksijem. Ipak, ne žale se, ali kada sneg zimi napada, kažu, mnogo bi im značilo da taksi linija ide bar dva kilometra duže.
Bonus video:
(Espreso / RTS)